Proročanstva i otkrivenja svete Brigite Švedske

1. knjiga Riječi našeg Gospodina Isusa Krista Njegovoj izabranoj i iskreno ljubljenoj nevjesti, svetoj Brigiti, o objavi svojeg najsvetijeg Utjelovljenja, o odbijanju, oskvrnuću i napuštanju naše vjere i krštenja te kako On poziva Svoju ljubljenu nevjestu i sve kršćane da Ga vole. 1. poglavlje „Ja sam onaj koji je stvorio nebo i zemlju, jedan u Božanstvu s Ocem i Duhom Svetim. Ja sam onaj koji je govorio patrijarsima i prorocima i onaj sam kojeg su iščekivali. Zbog njihove žudnje i po Mojem obećanju, preuzeo sam tijelo bez grijeha i putenosti, ušavši u tijelo Djevice poput sunca što sja kroz najčišći dragulj. Kako svjetlost ne oštećuje staklo ulazeći u njega, tako ni Djevica nije izgubila djevičanstvo kad sam uzeo Ljudskost. Postao sam tijelom tako da se nisam morao odreći svojeg Božanstva i nisam manje Bog – s Ocem i Duhom Svetim, vladajući i držeći sve stvari – iako sam bio u utrobi Djevice u svojoj ljudskoj naravi. Kao što se svjetlost nikad ne odvaja od vatre, tako se i moje Božanstvo nikada nije odvojilo od moje Ljudskosti, čak ni u smrti. Nakon toga sam dozvolio da Moje čisto i bezgrješno tijelo bude izranjavano od nogu do glave i raspeto za sve grijehe čovječanstva. To isto tijelo sada se nudi svakog dana na oltaru kako bi me čovječanstvo moglo više ljubiti i češće se spominjati mojih velikih djela. Ali sada sam posve zaboravljen, zanemaren, prezren i protjeran poput kakvog kralja izbačenog iz vlastitog kraljevstva i na čije je mjesto izabran i čašćen najpokvareniji razbojnik. Svakako sam želio da Moje kraljevstvo bude unutar čovjeka i pravo je da mu Ja budem kralj i Gospodin, jer Ja sam ga stvorio i otkupio. No on je prekinuo i oskvrnuo vjeru koju mi je obećao na svojem krštenju, prekršio i prezrivo odbio moje zakone i zapovjedi koje sam mu odredio i otkrio. On voli svoju samovolju i odbija čuti Me. Štoviše, on uzvisuje najpokvarenijeg lopova, đavola, iznad Mene i iskazuje svoju vjeru njemu. Đavao je zaista lopov, jer za sebe pomoću zlih iskušenja, loših savjeta i lažnih obećanja krade ljudsku dušu, koju sam Ja otkupio svojom krvlju. Ali on to ne radi jer je jači od Mene; jer Ja sam toliko moćan da mogu učiniti sve stvari jednom riječju i toliko pravedan da ne bih, čak i kad bi to svi sveti tražili od mene, počinio ni najmanju nepravdu. No budući da čovjek, kojem je dana slobodna volja, svojevoljno odbija moje zapovjedi i pokorava se đavlu, onda je jedino pravo da iskusi njegovu tiraniju i zlobu. Ja sam đavla stvorio dobrim, ali je pao svojom vlastitom pokvarenom voljom i na određeni način postao Moj sluga za izvršavanje kazne onima koji čine zlo. Pa ipak, iako sam sada toliko prezren, Ja sam još uvijek milosrdan da će se svakome, tko moli za moju milost i ponizi se popravivši se, oprostiti njegove grijehe, i oslobodit ću ga od zlog lopova – đavla. Ali one koji ustraju u preziranju Mene posjetit ću sa svojom pravdom, tako da će, čuvši to, drhtati, i oni koji to osjete reći će: 'Jao nama što smo uopće začeti ili rođeni! Jao nama što smo izazvali gnjev Gospodara veličanstva!' Ali ti, Moja kćeri, koju sam izabrao za Sebe i s kojom sada govorim u duhu: voli Me svim srcem svojim – ne onako kako voliš svog sina ili kćer ili roditelje, već više od ičega na svijetu – jer Ja, koji sam te stvorio, ne štedjeh nijedan od Mojih udova u patnji za tebe. A toliko ljubim tvoju dušu da bih, kad bi to bilo moguće, radije dao da Me ponovno razapnu na križ nego da te izgubim. Ugledaj se u Moju poniznost: jer Ja, Kralj slave i anđela, bijah odjeven u ružne, bijedne dronjke i stajah gol uz stup, slušajući vlastitim ušima sve vrste uvreda i poruge. Uvijek podređuj svoju volju Mojoj, jer Moja Majka, tvoja Gospa, od početka do kraja nije nikad željela išta osim onog što sam Ja želio. Ako tako napraviš, tvoje će srce biti s Mojim srcem i bit će zapaljeno Mojom ljubavlju na isti način kao što svaka suha stvar brzo plane u dodiru s vatrom. Tvoja duša toliko će plamtjeti i biti ispunjena Mnome, i Ja ću biti u tebi, da će ti sve svjetovne stvari postati gorke, a sve tjelesne požude poput otrova. Počivat ćeš u Mojim božanskim rukama, gdje nema tjelesnih žudnji, već samo duhovno zadovoljstvo i radost koja će ispuniti ushićenu dušu srećom – u svojoj nutrini i izvana – tako da ne žudi ni za čim i ne misli ni o čemu osim o toj radosti koju ima. Zato voli samo mene i imat ćeš sve što želiš, i to u izobilju. Nije li pisano po prorocima da se udovičino ulje nije potrošilo sve do dana kada je Gospodin poslao kišu na zemlju? Ja sam istinski prorok! Ako budeš vjerovala Mojim riječima, slijedila ih i ispunjavala, to ulje – radost i slavljenje – tebi se nikada neće potrošiti.“ Riječi našeg Gospodina Isusa Krista njegovoj kćeri – koju je sada uzeo za svoju nevjestu – o pitanjima istinske vjere, o tome koje vrste uresa, oznaka i htijenja nevjesta mora imati kako bi udovoljila zaručniku. 2. poglavlje „Ja sam Stvoritelj neba i zemlje, i mora i svega što je u njima. Jedno sam s Ocem i Duhom Svetim – nisam poput bogova od kamenja niti bogova od zlata, kako je bilo kod nekadašnjih ljudi, niti poput više bogova, kako su ljudi nekoć mislili, već jedan Bog: Otac i Sin i Duh Sveti, tri osobe, ali jedno u božanskoj naravi, Stvoritelj svega i ni od koga stvoren, nepromjenjiv i svemoguć, vječan - bez početka i kraja. Ja sam onaj koji je rođen od Djevice, bez gubitka Svojeg Božanstva već stapajući ga u Svoju Ljudskost, kako bih Ja, u jednoj osobi, mogao biti istinski Sin Božji i Sin Djevice. Ja sam onaj koji je visio na križu, koji je umro i bio pokopan, ali je Moje Božanstvo ostalo netaknuto. Iako sam umro u Ljudskosti i u tijelu u kojem sam se Ja, jedini Sin, utjelovio, ipak sam živio u svojoj Božanskoj prirodi, bivajući jedan Bog zajedno s Ocem i Duhom Svetim. Isti sam onaj koji je ustao od mrtvih i uzašao na Nebo, i koji sada govori s tobom u Mojem Duhu. Izabrah tebe i uzeh te kao svoju nevjestu kako bih ti pokazao putove svijeta i Svoje božanske tajne, jer je takva Moja volja. Imam i zakonito pravo na tebe; to je stoga jer si predala svoju volju u Moje ruke kada je tvoj suprug umro; poslije njegove smrti razmišljala si i molila kako bi trebala postati siromašna i odreći se svega radi Mene. Zbog toga, ti si po pravu Moja radi tvoje velike ljubavi, i zato ću se pobrinuti za tebe. Radi toga te uzimam za svoju nevjestu i po svojoj volji, jer pripada Bogu da to napravi s čednom dušom. Dužnost je nevjeste biti spremna za vjenčanje kad zaručnik to odredi, kako bi bila prikladno odjevena i čista. Bit ćeš čista ako ti misli uvijek budu na tvojim grijesima, na tome kako sam te pri krštenju očistio od Adamovog grijeha i kako sam bio strpljiv i podupirao te kad bi pala u grijeh. Nevjesta bi trebala i nositi oznake svojeg zaručnika na svojim grudima, što znači da bi trebala motriti i posvetiti pozornost na usluge i dobročinstva koja sam ti dao: kako sam te stvorio plemenitom dajući ti tijelo i dušu, kako sam te obogatio uzvišenošću dajući ti zdravlje i prolazna dobra, kako sam te dobrostivo spasio svojom smrću i vratio ti tvoje nasljedstvo – ako ga želiš imati. No nevjesta treba i ispunjavati volju zaručnika. A što je moja volja osim da me želiš voljeti više od svih drugih stvari i da ne želiš ništa drugo osim mene? Sve stvari sam stvorio za dobrobit ljudskog roda i sve mu stvari učinio podložnima. Pa ipak, on voli sve osim mene i ne mrzi ništa osim mene. Otkupio sam mu nasljedstvo koje je izgubio zbog svojih grijeha. No ljudski je rod postao toliko lakomislen i ne želi čuti za razloge, da više voli prolazni sjaj koji je poput morske pjene što se u trenutku diže poput planine, a potom brzo pada ni u što – umjesto vječne slave u kojoj je neugasivo dobro. Ali ako ti, Moja nevjesto, ne žudiš ni za čim osim za Mnom, ukoliko prezireš sve stvari radi Mene – ne samo djecu i rodbinu, već i čast i obilje – dat ću ti najdragocjeniju i divnu nagradu. Neću ti dati ni zlato ni srebro već Sebe kao tvog zaručnika i nagradu – Ja, koji sam Kralj Slave. Ukoliko se stidiš biti siromašna i prezrena, razmisli kako Ja, tvoj Bog, prođoh taj put prije tebe, kad me moji sluge i prijatelji napustiše na zemlji; jer ne bijah tražio prijatelje na zemlji već prijatelje u nebu. I ako se brineš ili bojiš tereta i težine rada i bolesti, razmisli koliko je teže gorjeti u paklu. Što bi zaslužila uvrijedivši bilo kojeg zemaljskog gospodara, kao što si mene? Jer iako te volim svim svojim srcem, ipak ne djelujem protiv pravde čak ni u najmanjoj mjeri. Stoga, kao što si griješila u svakom dijelu tijela, isto tako trebaš dati zadovoljštinu i pokoru u svakom dijelu tijela. No zbog tvoje dobre volje i odluke da nadoknadiš svoje grijehe, promijenit ću ti presudu u milost i zamjenjujem ti prethodnu tešku kaznu u manji broj pokora. Zato prigrli s radošću i preuzmi na sebe svoj mali posao, kako bi čim prije bila očišćena od grijeha i dosegla svoju veliku nagradu. Jer nevjesta bi se trebala umoriti radom uz svojeg zaručnika kako bi se s još više pouzdanja mogla odmoriti s njim.“ Riječi mudrosti našeg Gospodina Isusa Krista svojoj nevjesti, o tome kako Ga treba ljubiti i slaviti, Njega - zaručnika, i o tome kako zli vole svijet i mrze Boga. 3. poglavlje „Ja sam Bog tvoj i Gospodin, onaj kome se klanjaš i častiš ga. Ja sam onaj koji svojom snagom drži nebo i zemlju; ne podupiru ih niti stupovi niti išta drugo. Ja sam onaj kojeg se u obličju kruha daje i nudi svaki dan na oltaru kao istinskog Boga i istinskog čovjeka. Ja sam onaj isti koji je izabrao tebe. Štuj Mog Oca! Voli Me! Slušaj Moj Duh! Štuj Moju Majku kao svoju Gospu! Štuj sve Moje svete! Čuvaj istinsku vjeru koju ćeš naučiti od onog koji je unutar sebe iskusio sukob dva duha – duha laži i duha istine – i s mojom pomoći pobijedio. Održavaj istinsku poniznost! A što je istinska poniznost ako ne ponašati se onako kakva uistinu jesi, i hvaljenje Boga za dobre stvari koje nam je dao? Ali sada ima mnogih koji mrze Mene i moja djela, koji Moje riječi vide kao jadne i isprazne, a umjesto toga, s uzbuđenjem i ljubavlju, prigrljuju bludnika: đavla. Što god radili za mene, to rade s prigovaranjem i gorčinom. Ne bi čak niti priznali moje ime niti mi služili da se ne boje mišljenja drugih ljudi. Toliko vole ovaj svijet da se nikad ne umore radeći za njega noću i danju, izgarajući s ljubavlju prema njemu. Njihova služba mi je draga kao kad bi netko svom neprijatelju dao novac da ubije njegovog vlastitog sina! To je ono što oni rade za mene. Daju mi nešto milostinje i slave me svojim usnama kako bi pridobili uspjeh u svijetu i ostali u svojim počastima i grijesima. Dobar Duh je stoga spriječen u njima i oni su onemogućeni postići ikakav napredak u činjenju dobra. No ako Me želiš voljeti svim svojim srcem i žudjeti ni za čim drugim osim za Mnom, privući ću te k sebi kroz ljubav, baš kao što magnet privlači metal. Položit ću te na svoju ruku koja je toliko snažna da je savijenu nitko ne može ispraviti, i toliko čvrsta da je ispruženu nitko ne može saviti, i toliko slatka da nadilazi svaki miomiris i ne može se usporediti ni s jednom slatkom stvari ili užitkom ovoga svijeta.“ OBJAŠNJENJE Učitelj Kristove nevjeste bio je sveti teolog i kanonik Linköpinga imenom Master Mathias od Švedske. On je napisao izvrstan komentar o čitavoj Bibliji. Patio je od vrlo suptilnih đavolovih iskušenja, uključujući i mnogo hereza protiv Katoličke vjere. No on je ipak nadvladao sve kušnje uz Kristovu pomoć i đavao ga nije mogao nadvladati, što je jasno navedeno u biografiji svete Brigite. Upravo je Master Mathias napisao uvodni tekst za ove knjige koji počinje sa Stupor et mirabilia. Bio je sveti čovjek velike duhovne snage u riječi i djelu. Kada je umro u Švedskoj, Kristova nevjesta je živjela u Rimu. Za svoje molitve čula je glas koji joj je govorio u duhu: 'Sretan si, Master Mathias, zbog krune koja ti je pripravljena na nebu. Sada dođi mudrosti koja nema kraja!' O Masteru Mathiasu se može više čitati u ovoj, 1. knjizi (u 52. poglavlju), u 5. knjizi (u odgovoru na 3. pitanje u zadnjem ispitivanju) i u 6. knjizi (75. i 89. poglavlje). Riječi našeg Gospodina Isusa Krista svojoj nevjesti o tome kako se ne treba bojati ili misliti da su otkrivenja koja joj je On rekao došla od zlog duha te o tome kako razlikovati zlog duha od dobrog. 4. poglavlje „Ja sam tvoj Spasitelj i Otkupitelj. Zašto si se bojala Mojih riječi i sumnjala u njih? Zašto si se pitala dolaze li od dobrog ili zlog duha? Reci mi, što si to našla u mojim riječima, a da ti tvoja savjest nije rekla da tako postupiš? Jesam li ti ikad zapovjedio išta suprotno razumu?“ Nevjesta je odgovorila: 'Ne, sve što Si mi rekao bilo je potpuno istinito i razumno, i ja sam jako pogriješila.' Zaručnik, Isus, odgovorio joj je: 'Pokazao sam ti tri stvari po kojima bi mogla prepoznati dobrog duha: pozvao sam te da častiš svog Boga, koji te stvorio i dao ti sve što imaš; tvoj ti razum također govori da ga slaviš iznad svih stvari. Nadalje, pozvao sam te da zadržiš istinsku vjeru, što znači da vjeruješ da ništa nije stvoreno niti može biti stvoreno bez Boga. Također sam te pozvao da voliš razuman rad i umjerenost u svim stvarima, jer je svijet stvoren radi čovjeka, kako bi ga čovjek mogao koristiti za svoje razumne potrebe, a ne za neumjerenost. Na isti način, također možeš prepoznati nečisti duh, đavla, po tri stvari suprotne prethodnima: on te navodi na kušnju i savjetuje te da tražiš i želiš svoju vlastitu slavu te da budeš ponosna na stvari koje su ti dane. On te također navodi na nevjeru i neumjerenost u cijelom tijelu i čini da ti srce izgara za njima. Ponekad on također vara ljude u vanjskom liku dobrog duha. To je razlog zašto sam ti zapovjedio da uvijek provjeravaš svoju savjest i otkrivaš je mudrim duhovnim ljudima! Zbog toga, ne sumnjaj da je dobar Božji duh s tobom kada ne žudiš ni za čim drugim osim za Bogom i kada sva plamtiš njegovom ljubavlju. Samo Ja mogu to postići i tada je đavlu nemoguće približiti se. Đavao se ne može približiti ni zlim ljudima ako ja to ne dozvolim, bilo zbog njihovih grijeha ili zbog neke tajne prosudbe koju znam samo Ja. Jer i on je moje stvorenje, kao i sve druge stvari – stvorio sam ga dobrog, ali je on učinio sebe zlim svojom vlastitom opakošću – stoga, Ja sam Gospodar nad njim. Zato oni koji me optužuju lažu kad kažu da su svi koji me služe s velikom i božanskom odanošću ludi i opsjednuti đavolom. Govore da sam poput čovjeka koji svoju krjeposnu i vjernu ženu predaje preljubu. Bio bih takav kada bih dopustio da pravednik i bogoljuban čovjek bude predan đavolu! No pošto sam vjeran, đavao nikada neće ovladati dušom nijednog čovjeka koji me revno služi. Iako moji prijatelji ponekad izgledaju ludo ili nerazumno, to nije zbog toga jer ih muči đavao, ili jer me služe s gorljivom i pobožnom revnošću. Razlog tome je skrivena mana ili slabost u mozgu ili neki drugi skriveni razlog, koji služi da oni postanu ponizni. Ponekad se može dogoditi da đavao od Mene dobije moć nad tijelima dobrih ljudi kako bi oni dobili veću nagradu u budućnosti ili kako bi im on zamračio njihove savjesti. No on nikada ne može vladati dušama onih imaju vjeru u mene i koji me ljube.“ Kristove riječi Njegovoj nevjesti ispunjene najvećom ljubavlju, o prekrasnoj prispodobi divnog dvorca koji predstavlja svetu borbenu Crkvu i o tome kako će Božja crkva biti ponovo izgrađena molitvama uzvišene Djevice i svetih. 5. poglavlje „Ja sam Stvoritelj svih stvari – Ja, Kralj Slave i Gospodin anđela. Za sebe sam sagradio divan dvorac i u njega smjestio svoje izabranike, ali Moji neprijatelji potkopali su mu temelje i toliko nadvladali moje prijatelje da im srž kostiju izlazi iz stopala dok sjede na drvenim kladama. Usta su im razbijana kamenjem, mučeni su glađu i žeđu. Štoviše, neprijatelji progone i njihovog Gospodina. Moji prijatelji sada mole za pomoć u suzama i jecajima; i pravda zove na osvetu, no milost kaže da se oprosti. Tada Bog reče svojoj nebeskoj vojsci koja stajaše oko njega: 'Što mislite o onima koji zauzeše moj dvorac?' Svi odgovoriše jednoglasno: 'Gospodine, sva pravednost je u Tebi, i u Tebi mi vidimo sve stvari. Ti jesi bez početka i kraja, Božji Sine, i sav je sud dan Tebi. Ti si njihov sudac.' I On kaže: 'Iako znate i vidite sve stvari u meni, pa ipak, radi moje nevjeste koja stoji pored mene, recite mi koja je pravedna kazna?' Oni rekoše: 'Ovo je pravda: da oni koji potkopahu zid budu kažnjeni kao kradljivci, oni koji ustrajavaju u zlu budu kažnjeni kao uljezi, zarobljeni da budu pušteni na slobodu, a gladni nahranjeni.' Tada Marija, Majka Božja (koja do tada bijaše šutjela), reče: 'O moj Gospodine i najdraži Sine, Ti si bio u mojoj utrobi kao istinski Bog i čovjek. Udostojao si se posvetiti mene, koja bijah ništa do zemljana posuda. Usrdno te molim: budi još jednom milostiv prema njima!' Onda Gospodin odgovori Svojoj Majci: 'Neka su blagoslovljene riječi iz Tvojih usta, koje se poput slatkog miomirisa uzdižu do Boga. Ti si Kraljica i slava anđela i svih Svetih, jer Boga si i sve svete obradovala. Jer je tvoja volja bila kao Moja od početka tvoje mladosti, uradit ću još jednom kako želiš.' Potom On reče nebeskoj vojsci: 'Zato što ste hrabro se borili, i radi vaše ljubavi, zasad ću biti blag. Evo, ponovo ću izgraditi svoj zid zbog vaših molitvi. Oslobodit ću i izliječiti one koji su bili silom potlačeni, i udijeliti čast stostruko veću od poniženja koja su pretrpjeli. Ukoliko nasilnici i činitelji pogrešnih stvari budu molili za milost – dat ću im mir i milost. No oni koji preziru moju milost osjetit će moju pravednost.' Potom On reče svojoj nevjesti: 'Moja nevjesto, tebe odabrah i odjenuh te u svoj Duh. Čuješ moje riječi i riječi mojih svetih. Iako sveti vide sve stvari u meni, oni usprkos svemu progovoriše radi tebe kako bi ti mogla razumjeti, jer ti, koja si još uvijek u tijelu, ne možeš vidjeti sve stvari u meni kao što mogu oni koji su duh. Sada ću ti također pokazati što te stvari označavaju. Dvorac o kojem sam ti pričao je Sveta Crkva i duša kršćana. koju sam sagradio svojom vlastitom krvlju i krvlju svetaca. Sazidao sam je svojom ljubavlju i smjestio svoje prijatelje i izabranike u nju. Njen temelj je istinska vjera, a to je vjera da sam Ja pravedan i milosrdan sudac. No sada je njezin temelj potkopan jer svi vjeruju i propovijedaju da sam Ja milosrdan, ali gotovo nitko ne propovijeda niti vjeruje da sam pravedan sudac. Mene vide kao nepravednog suca! Sudac bi uistinu bio nepravedan i pokvaren kad bi iz milosti dopustio pokvarenima da odu nekažnjeni, kako bi mogli tlačiti pravednike još i više! Ali ja sam doista pravedan i milosrdan sudac; jer Ja neću dopustiti niti da i najmanji grijeh prođe nekažnjen, niti da i najmanje dobro prođe nenagrađeno. Potkopavanjem ovog zida, u Svetu Crkvu su ušli ljudi koji griješe bez straha, koji niječu da sam Ja pravedan sudac i koji muče moje prijatelje tako teško kao one koji su ukliješteni u klade. Mojim prijateljima nisu dane niti radost niti utjeha, već im se umjesto toga nanose poruga i muke kao da su opsjednuti đavlom. Kada kažu istinu o Meni, odbija ih se i optužuje da lažu. Oni vatreno žele slušati ili govoriti o Meni, ali nema nikoga tko bi ih slušao ili im govorio istinu. Povrh toga, Mene – Gospodina i Stvoritelja, huli se i odbija, jer govore: 'Ne znamo postoji li Bog, a ako i postoji, ne marimo za to!' Moju zastavu bacaju na zemlju i gaze je svojim nogama govoreći: 'Zašto je patio? Što mi imamo od toga? Kad bi ispunjavao našu požudu i volju, to bi nam bilo dovoljno. Može zadržati svoje kraljevstvo i nebo!' Želim im doći, ali oni kažu: 'Radije ćemo umrijeti nego predati svoju vlastitu volju!' Evo, nevjesto moja, kakve vrste ljudi su oni! Ja sam ih stvorio i mogao bih ih uništiti i prokleti jednom riječju. Kako su bestidni i bahati prema Meni! Ali zbog molitvi Moje Majke i svih svetih, još uvijek sam toliko milosrdan i strpljiv da ću im uputiti riječi Svojih usta i ponuditi im Svoju milost. Ukoliko ih žele prihvatiti, bit ću blag. U suprotnom, spoznat će Moju pravdu i poput lopova biti javno osramoćeni pred anđelima i ljudima, i svaki od njih bit će osuđen. Poput ljudi koji vise na vješalama i izjedaju ih vrane, i njih će proždirati demoni, ali neće umirati. Kao što i ljudi kažnjavani na kladama nemaju mira, i oni će imati bol i gorčinu svugdje oko sebe. Rijeka plamena će im teći u usta, ali njihovi trbusi neće biti napunjeni i njihova kazna će se ponavljati svakog dana. No moji prijatelji biti će otkupljeni i utješeni riječima što dolaze iz Mojih usta. Oni će vidjeti moju pravdu zajedno s Mojom milošću. Zaodjenut ću ih u oružje Svoje ljubavi i učiniti ih toliko snažnim da će neprijatelji vjere pasti poput prašine i biti postiđeni u vječnosti kad spoznaju Moju pravdu. Da, sigurno će biti postiđeni zbog zloporabe Moje strpljivosti.“ Riječi Kristove Njegovoj nevjesti o tome kako Duh Sveti ne može ostati s nepravičnima, i o razdvajanju nepravičnih od dobrih, te kako su dobri ljudi, naoružani duhovnim oružjima, poslani u rat protiv svijeta. 6. poglavlje „Moji neprijatelji su poput najopasnijih zvijeri koje se nikad ne mogu nasititi ili mirovati. Ljubavi prema Meni nema u njihovim srcima pa su toliko prazna da nikad ne dozvoljavaju da u njih uđe misao o Mojoj patnji; i niti jednom duboko u njihovom srcu nije se mogla čuti riječ: 'O Gospodine, Ti si nas otkupio, budi slavljen zbog tvoje gorke patnje!' Kako da moj Duh ostane s ljudima koji nemaju pobožne ljubavi prema Meni i koji svojevoljno izdaju druge kako bi zadovoljili svoju volju? Njihova su srca puna odvratnih crva, to jest svjetovnih žudnji. Đavao je ostavio svoju prljavštinu u njihovim ustima i zato im Moje riječi ne mogu udovoljiti. Zato ću njih odijeliti od svojih prijatelja svojom pilom, i kao što nema gorčeg načina za umiranje nego biti prepiljen, tako neće biti kazne koju oni neće okusiti. Njih će davao prepiliti nadvoje i odvojiti od mene! Toliko su mi mrski da će i svi oni, koji im se približe i slože se s njima, također biti odvojeni od mene. Stoga Ja upućujem Moje prijatelje kako bi mogli odvojiti đavole od Mojih pripadnika, zato što ovi uistinu jesu Moji neprijatelji. Upućujem Moje prijatelje kao vitezove u rat. Svatko tko suzbije i obuzda svoje tijelo i suzdrži se od zabranjenih stvari Moj je istinski vitez. Umjesto koplja imat će riječi koje sam Ja rekao svojim ustima, a u svojim rukama mač istinske vjere. Njihova prsa bit će pokrivena oklopom ljubavi i štogod im se dogodilo, neće me manje voljeti. Oni će imati štit strpljivosti na svojem boku, kako bi mogli trpjeti i strpljivo izdržati sve stvari. Zaštitio sam ih poput zlata u posudi; oni će ići preda Mnom i hodati Mojim putovima. Po putovima pravde, ni Ja ne bih mogao ući u slavu veličanstva bez muke u Mojoj ljudskoj prirodi, pa kako će onda oni ući u nju? Ako je njihov Gospodin ustrajao usprkos boli i patnji, nije iznenađenje da i oni pate. Ako je Gospodin izdržao udarce i mučenje, za njih nije previše izdržati riječi i proturječnosti. Oni se ne bi trebalo bojati, jer Ja ih nikada ne ću napustiti. Baš kao što je za đavola nemoguće dotaći i odvojiti srce od Boga, tako mu je nemoguće i odvojiti njih od Mene. I budući da su u mojim očima poput najčišćeg zlata, Ja ih nikada neću napustiti, čak i kad su iskušavani s malo vatre, jer im je ta vatra dana radi veće nagrade i sreće.“ Riječi slavne Djevice Svetoj Brigiti o tome kako se odijevati i kojom vrstom odjeće i nakita bi se njezina kćer trebala urešavati i odijevati. 7. poglavlje „Ja sam Marija koja je rodila Sina Božjeg, istinskog Boga i istinskog čovjeka. Ja sam Kraljica Anđela. Moj sin te voli svim svojim srcem. Stoga bi ti trebala voljeti Njega. Ti bi trebala biti urešena najprikladnijom odjećom i Ja ću ti pokazati kako i koja vrsta odjeće bi to trebala biti. Kao što si prije imala potkošulju, košulju, cipele, ogrtač i broš na svojim prstima, tako ćeš sada imati duhovnu odjeću. Potkošulja koju ćeš imati je skrušenost zbog tvojih grijeha; jer kako je potkošulja najbliža tijelu, tako je skrušenost i ispovijed prvi način za obraćenje Bogu. Kroz njih se um, koji je jednom uživao u grijehu, pročišćava, a nečedno tijelo se suzdržava od zlih požuda. Dvije cipele su dvije namjere: imenom, volja da se popraviš u odnosu na svoje prošle grijehe i volja da činiš dobro i suzdržiš od zla. Tvoja košulja je ufanje u Boga; i kao što košulja ima dva rukava, pravednost i milosrđe ide uz tvoje ufanje, tako da ćeš se ufati u milosrđe Boga, ali ne zaboravi ni Njegovu pravednost. Spominji se njegove pravednost i oštrog suda na takav način da ne zaboraviš Njegovo milosrđe, jer On je čini pravdu bez milosrđa, niti milosrđe bez pravednosti. Ogrtač je vjera, jer kao što ogrtač pokriva sve i sve je zatvoreno njime, tako bi i čovjek trebao razumjeti i dostignuti sve stvari putem vjere. Taj bi ogrtač trebao biti urešen znakovima ljubavi tvojeg zaručnika – redom, kako te je stvorio, kako te je otkupio, kako te je podigao i vodio te u Svojem duhu i otvorio tvoje duhovne oči. Broš, koji bi uvijek trebao biti na tvojim prsima, jest često razmatranje njegovih patnji: kako je bio izrugivan i bičevan, kako je živ visio na križu, krvav i izranjavan po cijelom tijelu, kako se cijelo njegovo tijelo treslo u najtežoj boli i patnji te kako je preporučio svoj duh u ruke svojega Oca. Neka taj broš bude uvijek na tvojim prsima! Na tvojoj glavi bi trebala biti i jedna kruna, koja znači da bi trebala biti čedna u svojim žudnjama toliko da bi radije trpjela udarce i bol nego bila okaljana. Stoga budi skromna i ljubazna i ne misli ni o čemu niti žudi ni za čim osim za tvojim Bodom i Stvoriteljem – jer kad imaš Njega, ti imaš sve! Tako urešena, trebaš čekati svojeg Zaručnika“ Riječi Kraljice neba njezinoj ljubljenoj kćeri, svetoj Brigiti, poučavajući ju kako bi trebala ljubiti i slaviti Sina Božjeg zajedno s njegovom blagoslovljenom Majkom. 8. poglavlje „Ja sam Kraljica neba. Ti si zabrinuta kako bi me trebala slaviti i častiti. Znaj i budi sigurna da je svako slavljenje mojeg Sina također i slavljenje mene i da oni koji obeščašćuju Njega također obeščašćuju i mene. To je tako jer Ja sam ga voljela i On je volio mene toliko silno da smo oboje bili poput jednog srca. On je toliko veličanstveno častio mene, koja sam samo zemljana posuda, da me podigao iznad svih anđela. Stoga bi ga trebala častiti ovako: 'Blagoslovljen budi, Bože, Stvoritelju svih stvari, koji si se udostojao spustiti u utrobu Djevice Marije! Blagoslovljen budi, Bože, koji si htio biti u Djevici Mariji ne bivajući joj teret, i koji si se udostojao uzeti bezgrješno začeto tijelo od nje bez grijeha! Blagoslovljen budi, Bože, koji si došao Djevici, donio radost u njezinu dušu i u njezino cijelo tijelo, i koji si izašao iz nje bez grijeha, a na radost čitavog njezinog tijela! Blagoslovljen budi, Bože, koji si nakon svojeg uzašašća na nebo obradovao Djevicu Mariju, svoju Majku, neprekidnim stanjem blaženstva i posjetio je sa svojom utjehom! Blagoslovljen budi, Bože, koji je uzeo tijelo i dušu Djevice Marije, svoje Majke, na nebo i počastio je stavivši je iznad svih anđela, zdesna tvojem Božanstvu! Imaj milosti za mene zbog svih njezinih molitvi!“ Riječi Kraljice Neba njezinoj voljenoj kćeri o predivnoj ljubavi koji Sin ima prema Svojoj Djevičanskoj Majci i o tome kako je Majka Kristova bila začeta i najkrjeposnijem braku i posvećena u utrobi. Ona govori kako je bila uzeta na Nebesa, tijelom i dušom, o snazi svojeg imena i o dobrim i zlim anđelima koji su dani ljudima za njihovu zaštitu ili sud. 9. poglavlje „Ja sam Kraljica Neba. Voli mojeg Sina, jer On je najdostojniji; kad imaš njega, imaš sve što je vrijedno. On je i najžuđeniji; kad imaš njega, imaš sve za čime se žudi. Voli Ga i zato jer je najkrjeposniji; kad imaš njega, imaš svaku krjepost. Želim ti reći kako te Njegova ljubav bila divna za moje tijelo i dušu te koliko je častio moje ime. Moj Sin me volio prije nego sam ja voljela Njega jer on je moj Stvoritelj. On je sjedinio mojeg oca i majku u braku toliko krjeposnom da se u ono vrijeme nije moglo pronaći krjeposnijeg braka. Oni se nikada nisu htjeli sjediniti osim po Zakonu i samo s namjerom da dobiju potomstvo. Kada im je anđeo otkrio da će roditi Djevicu od koje će doći spasenje svijeta, oni bi radije umrli nego da se sjedine u putenoj ljubavi; požuda u njima bila je ugašena. Uvjeravam te da je to, kad su se sjedinili, bilo u božanskoj ljubavi i zbog anđelove poruke, a ne zbog putene požude, protiv njihove volje i bez ljubavi prema Bogu. Na taj način stvoreno je moje tijelo iz njihovog sjemena i kroz božansku ljubav. Potom, kad je moje tijelo bilo stvoreno i oblikovano, Bog je u nj ulio stvorenu dušu iz svojeg božanstva i duša je odmah bila posvećena zajedno s tijelom, a anđeli su je čuvali i posluživali danju i noću. Kada je moja duša bila posvećena i združena s tijelom, moja je majka osjetila tako veliku radost da se to nije moglo opisati! Nakon toga, kada se vrijeme mojeg života ispunilo, moj Sin je prvo uzdigao moju dušu – jer ona je bila gospodarica tijela – na mjesto savršenije od nebesa, zdesna njegovom Božanstvu. Kasnije je uzdigao i moje tijelo na takav način da tijelo niti jednog drugog stvorenja nije tako blizu Bogu kao moje. Vidiš kako je moj Sin volio moju dušu i moje tijelo! Pa ipak, ima nekih ljudi zlobnog duha koji odriču da sam bila uzdignuta na Nebesa, dušom i tijelom, i još neki koji ne znaju ništa bolje. Ali ovo je najsigurnija istina: ja sam, tijelom i dušom, bila uzdignuta na Nebesa! Sada čuj kako je moj Sin proslavio moje ime! Moje je ime Marija, kako je rečeno u evanđeljima. Kad anđeli čuju to ime, oni se u svojim mislima raduju i zahvaljuju Bogu na velikom milosrđu što je svoja djela ostvario kroz mene i sa mnom i jer vide Ljudskost mojeg Sina proslavljenu u njegovom Božanstvu. Oni u vatri Čistilišta raduju se u najvećoj radosti, poput kakovog bolesnog čovjeka prikovanog za krevet kada dobije riječ utjehe koja krijepi njegovu dušu: iznenada je prepun radosti! Kada dobri anđeli čuju moje ime, odmah se primaknu pravednome čiji su čuvari i raduju zbog njegovog napredovanja u dobrim djelima i krijepostima. Svi su ljudi dobili i dobre anđele za svoju zaštitu i loše anđele kako bi ih iskušavali. Dobri anđeli nisu odvojeni od Boga; oni poslužuju dušu ne napuštajući Boga. Njegov pogled je uvijek na njima. No oni ipak potpaljuju i potiču dušu da čini dobro. A svi demoni drhte od straha na ime Marijino! Kada čuju ime 'Marija', oni odmah ispuštaju dušu uz kandži kojima su ju držali. Ptice ili jastreb, sa svojim kandžama i kljunom zabodenim u lovinu, smjesta ju ispušta kad čuje neki zvuk, ali se brzo vraća ako vidi da se nakon toga ništa ne događa; tako rade i demoni – uplašeni kada čuju moje ime – puste dušu. No oni se vraćaju i dolete natrag poput strijele ako nije došlo ni do kakvog poboljšanja. Nitko nije tako hladan u svojoj ljubavi prema Bogu (osim ako je proklet) da neće osjetiti kako ga đavao oslobađa od njegovih uobičajenih grijeha ako samo zazove moje ime s istinskom namjerom da se više nikad ne vraća svojim zlim djelima. Đavao se neće nikada vratiti osim ako taj nastavi svojom voljom činiti smrtne grijehe. No povremeno se đavolu ipak dozvoljava uznemiravati ga radi njegove veće nagrade. No đavao ga nikada neće osvojiti.“ Riječi Djevice Marije njezinoj kćeri, prikazujući korisnu pouku o tome kako bi ona trebala živjeti i opisujući mnoge divne stvari o Kristovoj patnji. 10. poglavlje „Ja sam Kraljica Neba, Majka Božja. Rekoh ti da nosiš broš na svojim prsima. Sada ću ti još potpunije pokazati, kako sam uvijek, još od početka kad prvi put čuh i shvatih kako Bog postoji, brinula o svojem spasenju i o svojem pridržavanju njegovih zapovjedi. Ali kad sam potom više naučila o Bogu – kako je On moj Stvoritelj i sudac svih mojih djela – voljela sam ga još više, uvijek smjerna i oprezna kako Ga ne bih uvrijedila riječju ili djelom. Kasnije, kad sam čula da je On dao Zakon i zapovijedi narodu i činio tako velika djela kroz narod, čvrsto sam odlučila u mojoj duši da nikada neću voljeti nikoga osim Njega i da su sve svjetovne stvari postale za mene najgorče. No kada sam kasnije čula da će sam Bog otkupiti svijet i biti rođen od Djevice, bila sam preplavljena tako snažnom ljubavlju prema Njemu da nisam mislila ni na što osim na Boga, niti sam željela išta osim Njega. Povukla sam se koliko sam mogla iz razgovora i nazočnosti roditelja i prijatelja te dala svu svoju imovinu siromašnima, ne zadržavši za sebe ništa osim oskudne hrane i odjeće. Ništa me nije ispunjavalo osim Boga! Stalno sam u svojem srcu željela doživjeti vrijeme Njegovog rođenja, a možda i zavrijediti da postanem bezvrijedna sluškinja Majke Božje. Također u svojem srcu obećah da ću zadržati svoje djevičanstvo, ako je to Njemu prihvatljivo, te da neću imati imetka na ovom svijetu. No ako Bog želi drugačije, moja volja bijaše da se ostvari njegova volja, a ne moja; jer vjerovala sam da On može napraviti sve stvari i nisam željela ništa osim onoga što je bilo najkorisnije i najbolje za mene. Zato svu svoju volju povjerih Njemu. Kada se približi vrijeme da se djevice prikažu u hramu Gospodinovom, i ja bijah među njima radi pobožne pokornosti mojih roditelja Zakonu. U sebi mišljah da Bogu ništa nije nemoguće pa kako On zna da ne želim i ne žudim ni za čim osim za Njim, znah da bi On zaštitio moje djevičanstvo ukoliko to želi. Ako i ne, htjedoh da se ostvari njegova volja. Nakon što sam čula sve zapovijedi u hramu, vratila sam se kući, izgarajući više nego ikad ljubavlju prema Bogu, a svakim danom plamtjeli su novi plamenovi i žudnje ljubavi. Zbog tog razloga, povukla sam se još i više od svakoga i bila sama danju i noću, jako se bojeći, više od svega, da moja usta kažu ili da moje uši čuju išta suprotno Božjoj volji, ili da moje oči vide išta zavodljivo ili štetno. Također sam se u tišini bojala i jako brinula da bih mogla biti tiha o stvarima o kojima bih trebala govoriti. Dok sam se tako bojala u svojem srcu, sama i dajući sve svoje nade Bogu, na mene siđe veliko nadahnuće o Božjoj silnoj moći, i sjetih se kako ga poslužuju anđeli i sve stvorenje, i kako je njegova slava neopisiva i bezgranična. Dok bijah tako očarana tom mišlju, vidjela sam tri predivne stvari: vidjela sam jednu zvijezdu, ali ne te vrste koja sja na ovom svijetu; vidjela sam svjetlost, ali ne kakvu koja sja na ovom svijetu; osjetila sam miomiris, ali ne od biljaka niti ičega od ovog svijeta. To je bilo najviše ushićujuće i uistinu neopisivo, i toliko me ispunilo da sam klicala s radošću! Nakon toga iznenada začuh glas – ali ne glas iz ljudskih usta – i kad ga čuh, zadrhtah s velikim strahom da bi to moglo biti priviđenje ili varka zlog duha. No brzo potom ispred mene se pojavi anđeo Božji; bio je poput najljepšeg od stvorenih ljudi, i reče mi: 'Zdravo, milosti puna, Gospodin je s tobom!' Kad to začuh, pitala sam se što se time mislio i zašto je došao k meni s takvim pozdravom, jer sam znala i vjerovala da nisam vrijedna za takvo što – ili za ikoju dobru stvar! No znah i da Bogu ništa nije nemoguće, ako je to Njegova volja. Onda mi se anđeo opet obrati: 'Dijete koje ćeš roditi bit će sveto i zvat će se Sin Božji. Neka bude kako je volja njegova.' No čak ni tad nisam se smatrala vrijednom, niti sam pitala anđela zašto i kada će se to dogoditi. Umjesto toga pitala sam ga kako može biti da ja, bezvrijedna sluškinja, koja nije upoznala nijednog muškarca, može postati Majka Božja. Anđeo mi odgovori (kako upravo rekoh): 'Bogu ništa nije nemoguće, jer bit će štogod je Njegova volja.' Kad začuh te riječi anđela, osjetih najžarkiju želju postati Majka Božja i moja duša progovori od ljubavi i žudnje, rekavši: 'Evo me: tvoja će se volja ostvariti u meni!' S tim riječima, moj Sin je začet u mojoj utrobi na neopisivu radost moje duše i cijelog tijela! Dok sam ga imala u svojoj utrobi, nosila sam ga bez ikakve boli, bez težine i neugode. Postadoh ponizna u svim stvarima, znajući da je onaj kojeg nosim Svemogući! Kad ga rodih, to također bijaše bez ikakve boli ili grijeha, kako je i začet, ali s takvim uzvišenjem i radošću duše i tijela da moja stupala nisu osjećala tlo na kojem su stajala zbog te neopisive radosti! Kao što je ušao u moje tijelo na radost moje duše, tako ga je i napustio, sačuvavši moje djevičanstvo nedirnutim te moju dušu i cijelo tijelo u stanju neopisive radosti i slavljenja. Kada gledah na njegovu ljepotu i razmišljah o njoj, radost bi mi orosila dušu i znah da nisam vrijedna takvog sina. Ali kada bih se sjetila mjesta (kako sam naučila iz predviđanja proroka) na kojima će čavli probiti njegove ruke i noge za raspeća, moje bi se oči napunile suzama i srce gotovo slomilo od tuge. Kad moj Sin vidje moje uplakane oči, postade skoro smrtno žalostan. No, kad bijah razmišljala o njegovoj božanskoj moći, opet se utješih znajući da je to ono što je želio i da se sve treba zbiti na taj način pa stopih svoju volju u njegovu. Zato je moja radost uvijek pomiješana s tugom. Kad dođe vrijeme za početak patnji mojeg Sina, njegovi ga neprijatelji uhvatiše i udaraše po obrazu i vratu, pljuvaše na njega i rugaše mu se. Potom on bijaše odveden do stupa mučenja gdje je svojom voljom svukao odjeću i stavio svoje ruke oko stupa, a njegovi neprijatelji mu ih nemilosrdno svezali. Kada je stajao svezan za stup, nije imao ništa na sebi već stajao gol, trpeći sramotu svoje golotinje. Potom svi prijatelji mojeg Sina pobjegoše od njega, a njegovi neprijatelji dođoše zajedno sa svih strana i stajaše tamo, bičujući njegovo tijelo, koje je bilo čisto od svake ljage i grijeha. Stajah u blizini i nakon prvog udarca biča pala sam kao da sam mrtva. Kada se osvijestih, vidjela sam da je njegovo tijelo izbičevano tako teško da su mu rebra bila vidljiva! Što je bilo još strašnije – kada bi bič bio povlačen, njegovo je meso bilo njime rasijecano i trgano, baš kao što je zemlja rasijecana plugom! Tako je moj Sin stajao tamo, sav krvav i tako izranjavan da na njemu nije bilo dijela koji nije povrijeđen ni mjesta koje nije bičevano, kad netko od nazočnih, potaknut duhom, upita: ' Zar ćete ga ubiti prije nego mu se uopće sudi?' I taj odmah presiječe njegove spone. Potom moj Sin ponovno obuče svoju odjeću, a ja vidjeh kako mjesto, gdje je bio stajao, bilo obliveno krvlju! Gledajući stope moje Sina, mogah vidjeti kuda je hodao jer je i zemlja za njim bila krvava. Oni čak ni ne sačekaše da se obuče, već ga bijahu gurali i vukli kako bi se požurio. Dok ga vođahu poput razbojnika, on je brisao krv sa svojih očiju. Nakon što ga osudiše na smrt, staviše na njega križ kako bi ga nosio do onog mjesta patnje. Nakon što ga je nosio jedno vrijeme, pridruži mu se neki čovjek i nosaše križ umjesto njega. Kako je moj sin išao prema onom mjestu patnje, neki ljudi su ga udarali u vrat, a drugi u lice. Bio je tako brutalno i nasilno udaran da sam, iako nisam vidjela ljude što ga udaraše, jasno čula zvuk udaraca. Kad stigoh na ono mjesto patnje s njim, vidjeh kako su svi instrumenti njegove smrti tamo ležali spremno. Moj sin, stigavši tamo, sam skide svoju odjeću. Krvnici i razapinjači rekoše jedni drugima: 'Ovo je naša odjeća! On je neće dobiti natrag jer je osuđen na smrt!'. Kako moj Sin stajaše tamo gol kakav je i rođen, neki čovjek dotrči i dade mu krpu kojom on s olakšanjem prekrije svoje intimne dijelove. Onda ga okrutni razapinjači zgrabe i istegnu ga na križu. Prvo privezaše njegovu desnu ruku na drvenu gredu (koja je imala pripremljene rupe za čavle), probivši mu šaku na mjestu gdje je kost najtvrđa i najčvršća. Nakon toga istegoše konopcem njegovu dugu ruku i privezaše je, na sličan način, za gredu. Zatim mu razapeše desno stopalo – s lijevim stopalom preko njega – s dva čavla – tako da su mu sve tetive i žive bile toliko istegnute da su popucale. Nakon što to uradiše, oni staviše trnovu krunu [1] na njegovu glavu. Ona se toliko duboko usjekla u glavu mojeg Sina, glavu dostojnu poštovanja, da su mu se oči napunile krvlju kako je tekla, uši su njome bile zatvorene i brada posve natopljena. Kako je tamo stajao, sav krvav i izboden, osjećao je žaljenje prema meni, jer sam stajala blizu i plakala. Pogledavši svojim očima napunjenim krvlju prema mojem nećaku Ivanu, preporuči mu da me zbrine. U tom trenutku začuh neke ljude kako govore da je moj Sin bio razbojnik! Drugi govoraše da je lažac, a neki da nitko nije više zaslužio smrt od mojeg Sina! Kad začuh sve ovo, opet se vrati moja tuga. I, kao što prije rekoh, kad prvi čavao bi zabijen u njega, zvuk prvog udarca me toliko preplavio da padoh kad da sam mrtva, pred očima mi se smračilo, ruke tresle, a noge zateturale. U mojoj gorkoj boli i velikoj tuzi, nisam bila u stanju podići pogled sve dok nije bio potpuno pribijen za križ. No kad ustadoh, vidjet mojeg sina kako je nemilosrdno obješen na križ, a ja, njegova najžalosnija majka, bijah toliko ožalošćena i slomljena srca da jedva mogah stajati od moje velike i gorke tuge. Kad vidje moj Sin mene i svoje prijatelje u neutješnim suzama, poviče glasnim i žalosnim glasom, rekavši“ 'Oče, zašto si me napustio?'. To bijaše kao da je htio reći: 'Nema nikoga tko me žali osim tebe, Oče.'. Dotad njegove oči bijahu izgledale napola mrtve. Njegovi obrazi bijahu upali, njegovo lice žalosno, usta otvorena, a jezik krvav. Trbuh mu bijaše upao zbog sve tekućine koju je izgubio. Bijaše kao da nema utrobe. Cijelo njegovo tijelo bijaše blijedo i slabo zbog gubitka krvi. Njegove šake i stopala bijahu jako prenapregnuti, jer su bili istegnuti kako bi se prilagodili obliku križa. Njegova brada i kosa bijahu potpuno natopljene krvlju. Kad moj Sin bijaše tako, tako pretučen i blijedo modar, još je samo njegovo srce bilo živo, zato jer bijaše najbolje i najsnažnije naravi. On je od mojeg tijela uzeo najčišće i dobro napravljeno tijelo. Njegova koža bijaše tako tanka i nježna da bi krv odmah potekla kad bi bila čak i blago udarena. Njegova krv bijaše tako svježa da se mogla vidjeti unutar čiste kože. I zato što bijaše najbolje građe, život se borio sa smrću u njegovom pribijenom tijelu. Ponekad bi bol iz njegovih probodenih udova i tetiva došla do njegovog srca, koje je još uvijek bilo snažno i neozlijeđeno i protresla ga najneizdržljivijom boli i patnjom. Ponekad bi bol sišla iz njegovog srca u njegove ranjene udove i, čineći to, odgodila njegovu gorku smrt. Okružen tim bolima, moj Sin gledaše svoje prijatelje što plakahu i koji bi, uz njegovu pomoć, radije sami trpjeli njegove boli ili vječno gorjeli u paklu nego gledali njega tako mučenog. Njegova žalost zbog njihove žalosti bijaše veća od sve gorčine i tuge koju je trpio u svojem tijelu i srcu, jer ih je tako nježno volio. Onda, od prevelike patnje i muke, poviče iz svojeg Čovještva svome Ocu: 'Oče, u Tvoje ruke predajem duh svoj.' Kad sam ja, njegova najžalosnija Majka, čula Njegov glas, cijelo moje tijelo se treslo s gorkom boli u mojem srcu. Kad god bih kasnije pomislila na taj krik, još uvijek je bio prisutan u mojim ušima. Kad se Njegova smrt približila, srce mu je gorjelo od nasilnosti te boli. Cijelo Njegovo tijelo se potreslo, glava mu se malo podigla i opet pala. Njegova su usta bila otvorena i jezik posve krvav. Njegove ruke bijahu se malo povukle od mjesta gdje bijahu rupe od čavala i noge su mu morale nositi više težine tijela. Prsti u ruke bijahu mu istegnuti, a leđa čvrsto pritisnuta na križ. Tada mi neki ljudi rekoše: 'Tvoj Sin je mrtav, Marijo!'. No drugi rekoše: 'On je mrtav, ali on će ponovno ustati.'. Kad svi odoše, dođe neki čovjek i zabije svoje koplje u Njegov bok takvom silom da je skoro izašlo na drugu stranu! Pošto koplje bijaše izvučeno, njegov je vrh bio crven od krvi. Tada mi je izgledalo, kada vidjeh kako je srce mojeg ljubljenog Sina probodeno, da je i moje srce bilo probodeno! Potom Ga spustiše s križa i uzeh njegovo tijelo u svoje krilo. Izgledao je poput gubavca, bijaše potpuno prekriven povredama i krvlju. Oči mu bijahu beživotne i pune krvi, usta hladna poput leda, njegova brada poput žica, lice paralizirano, a ruke toliko ukočene da ih se nije moglo saviti na njegova prsa, već samo preko njegovog trbuha, blizu pupka. Držala sam ga na mojim koljenima kao što je bio na križu: ukočenih svih udova. Nakon toga, polegoše ga u čisto laneno platno i osuših njegove udove mojom lanenom tkaninom te zatvorih Njegove oči i usta, što bijahu otvoreni kad je umro. Potom ga položiše u grob. Svojom bih voljom legla sa svojim Sinom u grob da je to bila Njegova volja! Pošto to bijaše dovršeno, dođe dobri Ivan i odvede me kući. Eto, kćeri moja, što je moj Sin pretrpio za tebe, i ljubi ga cijelim svojim srcem!“ [1] Objašnjenje iz 1. knjige – 15. poglavlje: „Potom trnovu krunu, koju bijahu skinuli s njegove glave kad je bio razapinjan, vratiše natrag, kako bi opet bila na Njegovoj svetoj glavi. Bola je Njegovu divnu glavu takvom silom da su mu oči bile pune krvi koja je tekla i uši zatvorene.“ Riječi našeg Gospodina Isusa Krista njegovoj nevjesti o tome kako se On dragovoljno izručio kako bi ga Njegovi neprijatelji razapeli i o načinu kako u svim dijelovima tijela biti suzdržan od nedopuštenih pokreta nakon Njegovog najslađeg primjera patnje. 11. poglavlje „Sin Božji reče svojoj nevjesti: 'Ja sam Stvoritelj nebesa i zemlje i svih stvari što su u njima, i to je moje istinsko tijelo koje se posvećuje na oltaru. Voli me svim svojim srcem, jer Ja sam tebe volio i svojom sam voljom izručio sebe svojim neprijateljima, dok su moji prijatelji i moja Majka ostali u najgorčoj žalosti i plaču. Kad tamo vidjeh spremno koplje, čavle, bičeve i druge instrumente mučenja, nastavio sam s patnjom, nimalo manje radostan. I kad je moja glava krvarila po svim stranama, tada, čak i da mi moji neprijatelji nisu dirali srce, radije bih dozvolio da ga rane i rastrgaju na više komada nego da te izgubim. Zbog tog razloga, ti si krajnje nezahvalna ako me ne voliš zbog tako velike ljubavi. Jer da je moja glava bila probušena i priklonjena na križ radi tebe, tvoja bi glava trebala biti spuštena u poniznosti. Kako su moje oči bile oblivene krvlju i suzama, tvoje se oči moraju suzdržavati od ugodnih prizora. Kako su moje uši bile ispunjene krvlju i morale su čuti bogohulne i prezirne riječi, tvoje uši se moraju maknuti od lakomislenog i nerazboritog govora. Kako je mojim ustima dano najgorče piće i nije im dano dobro, ti bi trebala zatvoriti svoja usta od svakog zla i otvoriti za svako dobro. Kako su moje ruke bile raširene i probijene čavlima, tvoja djela, koja su predstavljena rukama, trebaju biti raširena prema siromašnima i prema mojim zapovijedima. Tvoja stopala, odnosno – drugim riječima – žudnja kojim želiš ići k meni, trebaju biti razapeta i suzdržana od svih zlih požuda. I kako sam Ja patio u svim svojim udovima, tako svi tvoji udovi mogu biti spremni za služenje Meni. Jer Ja zahtijevam više služenja od tebe nego od drugih ljudi, jer sam tebi dao više milosti.“ O tome kako anđeo moli za Božju nevjestu i kako Krist pita anđela što to on moli za nevjestu te što je dobro za nju. 12. poglavlje Dobri anđeo koji je bio čuvar nevjeste pojavi se moleći Krista za nju. Naš Gospodin odgovori anđelu i reče: 'Onaj tko želi moliti za drugoga trebao bi moliti za njegovo zdravlje i spasenje. To je poput vatre koja se nikada ne gasi, stalno goreći mojom ljubavlju. Vidiš i znaš sve stvari kad vidiš mene. Ne želiš ništa osim onog što Ja želim. Stoga mi reci što je dobro za ovu moju novu nevjestu?'. Anđeo odgovori: 'Gospodine, Ti znaš sve stvari.' Gospodin mu reče: 'Uistinu, sve što je bilo ili će biti vječno je u meni. Znam i razumijem sve stvari na nebesima i na zemlji te u meni nema mijene. Ali da bi nevjesta mogla razumjeti moju volju, sada mi reci, dok ona sluša, što je dobro za nju.'. Anđeo reče: 'Ona ima ponosno i bahato srce pa je stoga potrebna palica kako bi postala krotka.'. Tada naš Gospodin kaže: 'Što onda tražiš za nju, moj prijatelju?'. Anđeo reče: 'Moj Gospodine, molim te da palicu koristiš s milošću.' Naš Gospodin reče: 'Radi tebe, tako ću uraditi s njom, jer nikad ne ostvarujem pravdu bez milosti. Stoga bi me moja nevjesta trebala voljeti svim svojim srcem i svojom dobrom voljom.' O tome kako neprijatelj Boga ima tri đavla u sebi i o užasnoj presudi koju je njemu odredio Krist. 13. poglavlje „Moj neprijatelj ima tri đavola u sebi. Prvi sjedi na njegovom spolnom organu, drugi na njegovom srcu, a treću u njegovim ustima. Prvi je poput zapovjednika broda koji dopušta da voda prodire kroz kobilicu; voda postepeno raste i onda ispunjava brod. Kad voda preplavi brod, potapa ga. Brod je njegovo tijelo koje je uznemiravano đavolovim iskušenjima i svojim vlastitim požudama, poput jakih valova. Prvo, zla požuda uzlazi u njegovo tijelo kroz kobilicu, odnosno kroz zle žudnje s kojima je uzeo zadovoljstvo u lošim mislima. I kako se on nije odupro kroz kajanje i pokoru te nije popravio trup svojeg broda čavlima uzdržljivosti, voda požude je svakodnevno rasla dok je on dao svoj pristanak zlu. Onda se unutrašnjost broda ispunila zlim žudnjama, voda ga je preplavila i potopila brod požudama pa nije stigao do luke spasenja. Drugi đavao sjedi na njegovom srcu i poput crva je koji leži u jabuci. Crv prvo jede jezgru jabuke, ostavljajući tamo svoju nečist, te puže unutar jabuke dok ne postane potpuno neupotrebljiva. Evo što taj đavao čini: prvo, on uništava čovjekovu volju i dobre žudnje, koje su poput jezgre gdje počivaju jakosti duše i sva dobrota, a kada se srce isprazni od tih dobara, đavao ostavlja umjesto njih svjetovne misli i žudnje koje on više voli. Sada đavao vodi njegovo tijelo prema onome što njemu odgovara i, iz tog razloga, njegova snaga i razumijevanje su oslabljeni te on počinje mrziti život. Taj je čovjek sada svakako poput jabuke bez jezgre, odnosno čovjeka bez srca, jer on ulazi u moju Crkvu bez srca budući da nema Božje ljubavi. Treći đavao je poput strijelca koji gleda kroz prozore i gađa neoprezne. Kako ne bi đavao bio u onome tko nikada ne govori bez spominjanja đavola? Onog tko je više voljen češće se spominje. Njegove gorke riječi, kojima ranjava druge, poput su strijela kojima gađa kroz onoliko mnogo prozora koliko puta spominje đavola, a nevini ljudi se vrijeđaju na njegove riječi. Stoga se Ja, koji sam Istina, zaklinjem svojom istinom da ću ga osuditi kao kakvu bludnicu na sumporno jezero, kao prijetvornu izdajicu na sakaćenje svih njegovih udova i kao onoga koji se ruga Gospodinu na vječnu sramotu! No ipak, dok god su njegova duša i tijelo sjedinjeni, moja je milost pripravna za njega. Ono što tražim od njega je da češće posjećuje službe Božje i molitve, da se ne boji poniznosti niti da žudi za počastima te da njegova usta više nikad ne spominju zle ili loše riječi.“ OBJAŠNJENJE Taj je čovjek bio opat cistercitskog reda. On je pokopao neku izopćenu osobu. Kad je pročitao posljednju pogrebnu molitvu nad tom osobom, sveta Brigita je u zanosu duha čula sljedeće riječi: „Ovaj je čovjek učinio ono što ne bi trebao i pokopao izopćenog muškarca. No sada ti trebaš znati i budi sigurna da će on biti taj koji će biti prvi pokopan nakon pokojnog. Jer on je zgriješio protiv Oca, koji nam bijaše rekao da nikad ne pokazujemo poštovanje ljudima mimo pravde i da ne ukazujemo nepravedno čast bogatima. Ali on je ukazao čast nedostojnome radi male prolazne stvari i položio ga uz dostojnog, što nije smio napraviti. Također bijaše griješio protiv Duha Svetog, koji je zajednica i međusobna povezanost pravednih, kad je pokopao nepravednog čovjeka s dobrim i pravednim. On je također zgriješio i protiv mene, Sina, jer ja rekoh: 'Onaj koji mene odbacuje, bit će odbačen.'. No ovaj je čovjek častio i veličao onog kojeg su moja crkva i vikar odbacili.“ Kad opat začu te riječi, udari ga grižnja savjesti, pokaja se za svoje grijehe i umrije četvrtog dana. Riječi Kristove njegovoj nevjesti o načinu i dubokom štovanju koje bi trebala održavati u molitvi i o tri vrste ljudi koji služe Bogu na ovom svijetu. 14. poglavlje „Ja sam tvoj Bog koji bijaše razapet na križu; istinski Bog i istinski čovjek u jednoj osobi, koji je svakog dana nazočan u rukama svećenika. Kad god moliš Meni bilo koju molitvu, uvijek završi molitvu namjerom da bude Moja volja, a ne tvoja. Jer kad moliš za nešto što je već osuđeno, Ja te ne čujem. Katkad moliš i za neke stvari koje su protiv tvoje vlastite dobrobiti i zato je za tebe potrebno da mi povjeriš svoju volju, jer Ja znam sve stvari i ne dajem ti ništa osim onog što je blagotvorno. Mnogi mole bez prave namjere i zato ne zaslužuju da ih se čuje. Tri su vrste ljudi koje Me služe na ovom svijetu: prva vrsta su oni koji vjeruju da sam Ja Bog, Stvoritelj i onaj koji daje sve stvari te onaj koji vlada nad svime. Oni Me služe s namjerom dobivanja časti i svjetovnih stvari, ali stvari na nebesima oni vide kao ništa za njih pa bi me rado služili i da nema stvari na nebesima, ako bi umjesto toga mogli dobiti prolazne i svjetovne stvari. Sukladno njihovim žudnjama, svjetovno zadovoljstvo je za njih sve pa tako gube vječne stvari, no Ja ih nagrađujem svjetovnim dobrima za sve dobre stvari koje su napravili radi mene, sve do zadnjeg novčića i posljednjeg trenutka. Druga vrsta su oni koji vjeruju da sam Ja svemogući Bog i strogi sudac te koji Me služe zbog straha od kazne, a ne iz ljubavi prema vječnoj slavi. Da se ne boje patnje, oni Me ne bi služili. Treći su oni koji vjeruju da sam Stvoritelj svih stvari i istinski Bog te vjeruju da sam pravedan i milostiv. Oni Me ne služe zbog straha od kazne već zbog božanske ljubavi i milosrđa. Oni bi prije izabrali i izdržali svaku kaznu, ako bi je mogli izdržati, nego da i samo jednom izazovu moj gnjev. Oni zaista zavrjeđuju da se njihove molitve čuju, jer njihova je volja da bude po Mojoj volji. Ali oni koji pripadaju prvoj vrsti nikad neće pobjeći od mjesta kažnjavanja i muke niti će vidjeti Moje lice. Oni koji pripadaju drugoj vrsti neće biti toliko kažnjeni i mučeni, ali i dalje neće moći vidjeti Moje lice, osim ako ne isprave svoj strah kroz kajanje i popravljanje.“ Riječi Kristove njegovoj nevjesti u kojima opisuje Sebe kao velikog kralja, o dvije riznice koje predstavljaju Božju ljubav i ljubav svijeta te pouka kako nastaviti s ovim životom i poboljšati ga. 15. poglavlje „Ja sam poput velikog i moćnog kralja. Nekom kralju pripadaju četiri stvari: prvo, on mora biti bogat; drugo, velikodušan; treće, mudar te četvrto, milosrdan. Ja sam uistinu Kralj anđela i cijelog Čovječanstva. I Ja također imam te četiri osobine koje sam spomenuo: prvo, Ja sam najbogatiji od svih, jer svakome dajem po njegovim potrebama, ali nakon toga nemam ništa manje nego prije. Drugo, Ja sam najvelikodušniji jer sam spreman dati svakome tko moli s ljubavlju za Moju milost. Treće, Ja sam najmudriji od svih, jer Ja znam što je najbolje za sve i za svakoga. I četvrto, ja sam milostiv, jer sam spremniji davati nego što je itko spreman tražiti. Ja imam, a tako je i prije bilo, dvije riznice. U prvoj riznici spremane su teške stvari poput olova, a kuća u kojoj su spremljene okružena je oštrim, bolnim šiljcima. No onome, tko prvi počne pokretati i premještati te teške stvari i tako nauči nositi ih, te stvari se čine laganima poput pera. Tako stvari, koje su prije izgledale teško, postaju vrlo lake, a stvari za koje se prije mislilo da su gorke i oštre, postaju slatke. U drugu riznicu spremaju se stvari koje izgledaju poput sjajnog zlata s dragim kamenjem i izvrsnih pića. Ali zlato je zapravo nečist, a pića su otrov. Postoje dva puta u te riznice, iako je prije postojao samo jedan put. Na raskrižju, odnosno na početku ta dva puta, stajaše jedan čovjek i vikaše trojici muškaraca koji iđahu različitim putovima, i reče im: 'Poslušajte, poslušajte moje riječi! No ako ne želite slušati svojim ušima, onda barem pogledajte svojim očima i vidite je li to što kažem istina. No ako ne želite ni čuti ni vidjeti, onda barem koristite svoje ruke i dodir kako biste potvrdili da su moje riječi istinite i nisu lažne.' Onda prvi od njih kaza: 'Poslušajmo i pogledajmo jesu li njegove riječi istinite.' Drugi čovjek reče: 'Sve što kaže je lažno.' Treći čovjek reče: 'Znam da je sve što kaže istinito, ali nije me briga što on govori.' Što mogu biti one dvije riznice ako ne Moja ljubav i ljubav svijeta? Dva su puta u ove dvije riznice: uskraćivanje i potpuno odricanje vlastite volje vodit će u Moju ljubav, dok je tjelesna požuda i čovjekova vlastita volja voditi u ljubav svijeta. Nekim ljudima moja se ljubav čini teškom poput olova, jer kad bi trebali postiti ili bdjeti služeći mi ili zadržati svoje tijelo od grješnih žudnji, osjećaju se kao da nose teško olovo. I kad trebaju čuti riječi ili uvrede, misle da je teško i tvrdo, ili kad trebaju provesti vrijeme u čistoći ili molitvi, to im je kao da sjede između oštrica ili rogova te svakog trenutka brinu. Onaj tko želi ostati u mojoj ljubavi prvo treba početi podizati teret i okretati ga, treba nastojati činiti dobro kroz svoju dobru volju i stalno nastojanje. Onda on treba postepeno podizati teret, odnosno čini dobro koje može činiti, razmišljajući u sebi 'Ovo mogu dobro napraviti ako mi Bog dade svoju pomoć i milost.' Tako on može ustrajati u poslu kojeg je započeo i s velikom radošću nositi teret koji mu je prije izgledao težak za njega pa će mu tako svaka teškoća u postu i bdijenju uoči blagdana ili bilo koja druga teškoća izgledati laka poput pera. Moji se prijatelji odmaraju na takvom mjestu, koje opakima i lijenima izgleda kao da je okruženo oštricama i rogovima, ali za moje prijatelje ono je mjesto najvećeg mira i meko poput ruža. Ispravan put u tu riznicu je odricati se svoje volje i prezirati ju, što se događa kad čovjek razmatra moju patnju i moju ljubav te mu nije stalo do svoje vlastite volje ili požude već joj se odupire svom svojoj snagom i stalno stremi stvarima koje su više i bolje. I premda je ovaj put u određenoj mjeri težak na početku, on kroz ustrajnost donosi toliko zadovoljstva da stvari koje su prije izgledale neizdržljive postaju vrlo lake, tako da čovjek s pravom može sebi reći: 'Jaram i rad Božji je dobar i sladak.' Druga riznica je svijet. U njoj ima zlata, dragog kamenja i pića koja izgledaju slasno i ugodnog mirisa, ali su gorka poput otrova kad ih se kuša. Svatko i svi koji nose i posjeduju zlato moraju – kad im tijelo oslabi i udovi izgube svoju jačinu, kad se srž njihovih kostiju potroši i tijelo padne mrtvo na zemlju – ostaviti iza sebe zlato i drago kamenje jer od njega nema više koristi nego od nečisti. I sva pića svijeta, odnosno sva njegova zadovoljstva, izgledaju slasno, no kad su jednom u želucu, učine srce teškim i mozak slabim te unište tijelo, a onda se čovjek osuši i uvene poput biljke pa kada se približi tjeskoba smrti, sva ona zadovoljstva postanu gorka poput otrova. Put koji vodi u tu riznicu je samovolja i požuda, kad god se čovjek ne trudi oduprijeti svojim zlim žudnjama i kad ne razmatra o onome što sam Ja zapovjedio ili učinio već smjesta napravi što god mu došlo na pamet, bez obzira je li dopušteno ili ne. Tri čovjeka hodahu tim putem, a time mislim na sve zle i nepravedne ljude koji vole svijet i svu svoju samovolju. Vikah prema toj trojici stojeći na raskrižju ili na počecima tih putova, jer kad Ja bijah došao na svijet u ljudskom tijelu, pokazah čovječanstvu dva puta, onaj koji treba slijediti i onaj koji treba izbjeći, odnosno onaj koji vodi u život i onaj koji vodi u smrt. Jer prije no što bijah došao u tijelu, postojao je samo jedan put i njime su svi ljudi – dobri i loši – lutali prema paklu. Ja sam onaj koji vikaše, a moj povik bješe: 'Ljudi, čujte moje riječi koje vode u život, jer one su istinite! Koristite svoj razum kako biste razumijete kako je ono što govorim istina. Ako ne želite čuti moje riječi ili ih ne možete slušati, onda ih barem vidite, vjerom i razumom, to jest vidite jesu li moje riječi istinite. Jer kao što nešto vidljivo može biti razabrano tjelesnim očima, tako i nevidljive stvari mogu biti razabrane i u njih se može povjerovati očima vjere. Postoje mnogi jednostavni ljudi u Crkvi i svijetu kršćanstva koji čine malobrojna dobra djela ali su ipak spašeni kroz svoju vjeru, u kojoj vjeruju da sam ja Stvoritelj svih stvari i Otkupitelj duša. Nema nikoga tko ne može razumjeti i vjerovati da sam Ja Bog, ako razmotri kako zemlja donosi plodove i kako nebo daje kišu, kako drveće cvjeta, kako sve i svaka životinja postoji u svojoj vlastitoj vrsti, kako zvijezde služe čovjeku i kako nevolje i žalosti dolaze i često se događaju protiv čovjekove volje. Iz svih tih stvari čovjek može shvatiti kako je smrtan i kako postoji Bog koji uređuje sve stvari i upravlja njima. Jer da Bog ne postoji, sve bi bilo neorganizirano. Dakle, sve stvari su od Boga i sve je razumno uređeno za upotrebu i znanje čovječanstva. I nema niti najmanje stvari koja je stvorena ili postoji na svijetu bez razumljivog razloga. Stoga, ako neki čovjek ne može razumjeti ili shvatiti moje krijeposti i moći takve kakve jesu zbog svoje slabosti, on ih ipak može vidjeti svojom vjerom i vjerovati. No ako vi, ljudi na svijetu, ne želite koristiti svoj razum kako biste razmatrali moju moć, još uvijek možete koristiti svoje ruke kako biste dodirnuli i osjetili djela koja smo Ja i moji sveci napravili. Ona su, naime, tako očigledna da nitko ne može sumnjati kako su to djela Božja. Tko je uskrsnuo mrtve i dao vid slijepima ako ne Bog? Tko je istjerao zle đavle iz ljudi ako ne Bog? Što sam Ja poučavao osim stvari koje su korisne za blagostanje duše i tijela te lake za podnošenje? Ali ono što je rekao prvi čovjek znači da neki ljudi govore: 'Poslušajmo i iskušajmo jesu li njegove riječi istinite.' Oni budu neko vrijeme u Mojoj službi, ali ne radi ljubavi ili milosrđa već kao opit i kao oponašanje drugih; oni se ne odriču svoje volje već koriste svoju uz Moju. Oni su u opasnom položaju, jer žele služiti dva gospodara, iako ne mogu nijednog dobro služiti. Kada će oni biti pozvani, nagradit će ih onaj gospodar kojeg su najviše voljeli. Ono što je drugi čovjek rekao znači da neki ljudi govore: 'Sve njegove riječi su lažne i Pismo je lažno.' Ja sam Bog i Stvoritelj svih stvari i bez mene ništa nije stvoreno. Ja sam stvorio Novi i Stari zakon: oni su izašli iz mojih usta i u njima nema neistinitosti jer Ja sam Istina. Stoga, oni koji kažu da sam govorio lažno i da je Sveto pismo lažno nikad neće vidjeti Moje lice; jer im njihova savjest govori da sam Ja istinski Bog, budući da sve stvari događaju po Mojoj volji i Mojim naredbama. Nebo im daje svjetlost, no oni sami sebi ne mogu dati svjetlost. Zemlja rodi plodovima, zrak čini zemlju plodnom, sve životinje imaju vlastite odredbe, đavoli me se boje i priznaju da sam Ja Bog, a pravedni ljudi trpe nevjerojatne patnje zbog svoje ljubavi prema Meni. Oni vide sve te stvari, a ipak još uvijek ne vide Mene. Oni bi također mogli vidjeti Mene i razumjeti moju pravdu kad bi razmotrili i promislili o tome kako je zemlja progutala bezbožnike i kako je vatra uništila nepravedne. Također bi Me mogli vidjeti u Mojoj milosti kada je voda potekla iz stijene za pravedne ili kada su se morske vode razdvojile za njih, kada je vatra izbjegla ozlijediti ih ili kada im je nebo poput zemlje davalo hranu. Zato što vide sve ove stvari i još uvijek kažu da sam Ja lažac, oni nikada neće vidjeti Moje lice. Ono što je rekao treći čovjek znači da neki ljudi kažu: 'Mi potpuno znamo da je On istinski Bog, ali mi za to ne marimo.' Ti će ljudi patiti i biti mučeni vječno, jer oni preziru Mene, koji sam njihov Bog i Gospodin. Zar nije veliko neobaziranje od njih kad koriste Moje dobre darove pa ipak odbijaju služiti Mi? Jer da su oni zaradili te stvari svojom vlastitom marljivošću, a ne u cjelini i potpuno dobili od Mene, njihov prezir bi bio malen. No dat ću svoju milost onima koji počnu okretati moj teret, što znači onima koji dragovoljno i sa strastvenom žudnjom pokušavaju učiniti mala dobra koja mogu. Ja ću raditi s ljudima koji će podizati moje terete, to jest s onima koji će napredovati u dobrim djelima dan za danom radi ljubavi prema Meni, i Ja ću biti njihova snaga i prosvijetliti ih tako da će željeti činiti više dobra. No ti koji sjede na mjestu koje se čini kao da ih peče i bode, ali je zapravo najmirnije, oni strpljivo rade dan i noć ne umarajući se, sve više raspirujući vatru u moju čast i misleći da je to što čine za mene vrlo maleno. Oni su moji najdraži prijatelji i ima ih vrlo malo, jer su drugima mnogo slađa pića koja su našli u drugoj riznici.“ O tome kako je nevjesta vidjela nekog sveca koji je razgovarao s Bogom o ženi koju đavao bijaše strašno mučio i koja je od njega bila oslobođena kroz molitve slavne Djevice Marije. 16. poglavlje Nevjesta vidje nekog sveca koji govoraše Bogu, rekavši: „Zašto je duša ove žene tako mučena od đavla kad si ju otkupio svojom krvlju?“. Đavao odmah odgovori i reče: „Zato jer je moja s pravom.“ Onda naš Gospodin reče: „Po kojem pravu je ona tvoja?“. Đavao odgovori: „Postoje dva puta; jedan vodi u kraljevstvo Nebesa i drugi u pakao. Kad ona vidje ta dva puta, njezina savjest i razum rekoše joj da bi trebala odabrati moj put. I kako je imala slobodnu volju da odabere put koji je željela, njoj je izgledalo korisnije okrenuti svoju volju prema činjenju grijeha pa je tako počela ići mojim putem. Nakon toga, prevario sam je s tri grijeha: poimence, proždrljivošću, ljubavi prema novcu i putenošću. Zato sada obitavam u njezinom trbuhu u njezinom trbuhu i njezinoj naravi te ju držim s pet ruku. Prvom rukom držim njezine oči, tako da neće vidjeti duhovne stvari. Drugom rukom držim njezine ruke, tako da neće činiti dobra djela. Trećom rukom držim njezina stopala, tako da neće hodati prema onome što je dobro. Četvrtom rukom držim njezin razum i razumijevanje, tako da se neće stidjeti činjenja grijeha. I petom rukom držim njezino srce, tako da se neće vratiti na pravi put kroz kajanje i pokoru. Onda Blažena Djevica Marija reče svojem dragom sinu: "Moj voljeni Sine, natjeraj ga da kaže istinu o svim stvarima koje ga želim pitati.". Sin reče: "Ti si moja Majka, ti si Kraljica Nebesa i Majka milosti, ti si utjeha duša u čistilištu onima koji idu svojim putem u svijetu; ti si gospodarica anđela i Najsvetija pred Bogom, i ti imaš vlast nad đavlom. Stoga zapovijedi đavlu što želiš i on će ti odgovoriti." Potom Sveta Djevica Marija upita đavla, rekavši: "Reci mi, đavle, koju je namjeru imala ova žena prije nego što je ušla u crkvu?". Đavao joj odgovori: "Imala je namjeru suzdržati se od grijeha." Tada Djevica Marija reče đavlu: „Budući da ju je volja, koju je prije imala, odvela u pakao, reci mi sada, kamo je vodi volja koju sada ima – imenom, njezina volja da se suzdrži od grijeha?“ Đavao protiv volje odgovori: „Ta volja o suzdržavanju od grijeha vodi je prema Nebu.“ Onda Djevica Marija reče: „Budući da si prihvatio da je to bilo tvoje pravo da je vodiš sa puta Svete crkve zbog njezine prijašnje volje da griješi, onda je sada pravo da će je njezina sadašnja volja voditi natrag u Crkvu i u milosrđe Božje. Ali ću te sada, đavle, upitati još jedno pitanje. Reci mi, koju namjeru ona ima u svojem sadašnjem stanju savjesti?“ Đavao odgovori: „Ona u svojem umu ima grižnju savjesti zbog stvari koje je napravila, i veliku žalost, i odlučuje kako nikad više neće počiniti takve grijehe, već se želi popraviti najviše što može.“ Potom Djevica Marija upita đavla: „Reci mi, mogu li ta tri grijeha, poimence putenost, proždrljivost i pohlepa, postojati u isto vrijeme kad i tri dobra djela grižnje savjesti, tuge i odluke osobe da se popravi?“ Đavao odgovori: „Ne.“ Sveta Djevica Marija zatim reče: „Stoga, reci mi, koje od njih bi trebalo uteći i iščeznuti iz njezinog srca, tri vrline ili tri poroka i grijeha; jer ti kažeš da oni ne mogu zauzimati isto srce ili mjesto zajedno.“ Đavao kaže: „Kažem da grijesi moraju otići.“ Onda Djevica Marija odgovori: „Stoga, put prema paklu je za nju zatvoren i put za Nebo je otvoren.“ Sada Sveta Djevica Marija dalje upita đavla: „Reci mi, ako je kradljivac čekao izvan nevjestine kuće i želio ju opljačkati i ugrabiti, što bi ženik trebao učiniti?“ Đavao odgovori: „Ako je nevjesta dobra i plemenitog duha, on bi je trebao braniti i ugroziti svoj život radi njenog života.“ Onda Djevica Marija reče: „Ti si opaki razbojnik, a duša je nevjesta mojeg Sina, jer ju je On otkupio svojom vlastitom krvlju. Ti si je napao i uhvatio silom. Ali kako je moj Sin ženik duše i Gospodin nad tobom, onda je za tebe pravo pobjeći pred njim.“ OBJAŠNJENJE Ta je žena bila bludnica. Ona je htjela vratiti svijetu jer ju je đavao mučio danju i noću, tako jako da joj je vidljivo pritiskao oči te ju, naočigled mnogih, izvlačio iz kreveta. Sveta Brigita je onda rekla otvoreno, u nazočnosti i na uši mnogih vjerodostojnih ljudi: „Makni se, đavle, jer si dovoljno mučio i opsjedao ovo Božje stvorenje!“. Nakon što je to rekla, žena je ležala pola sata kao mrtva s očima prema zemlji, a potom je ustala i rekla: „Uistinu, vidjeh đavla kako odlazi kroz prozor u jednom od najstrašnijih oblika, i čuh neki glas koji mi govori: 'Ti si u istini oslobođena od đavla, ženo!'“ Od tog trenutka, ta je žena bila slobodna od nemira i patnje te više nije bila mučena nečistim mislima te je umrla dobrom smrću. Riječi Gospodina našega Isusa Krista njegovoj nevjesti u kojima uspoređuje grješnika s tri stvari: poimence, s orlom, lovcem na divlje ptice i ratnikom. 17. poglavlje „Ja sam Isus Krist koji govori s tobom. Ja sam bio u utrobi Djevice kao istinski Bog i istinski čovjek ali sam, ništa manje, bio s Ocem te upravljao i vladao svim stvarima, iako sam bio u Djevici. Moj najkukavniji neprijatelj je poput tri stvari: prvo, on je kao orao koji leti zrakom dok ostale ptice lete ispod njega. Drugo, on je poput lovca na ptice koji nježno puše i svira sviralom namazanom ljepilom, čineći da su ptice očarane njegovim pjesmama pa lete prema svirali i bivaju uhvaćene ljepilom. Treće, on je popit ratnika koji je prvi u svakoj bitci. On je poput orla, jer zbog svojeg ponosa ne može podnijeti ikoga iznad sebe te ozljeđuje svakoga koga može dohvatiti svojim kandžama zlobe. Stoga ću odsjeći krila njegovog nasilja i ponosa. Uklonit ću njegovu zlobu sa zemlje i predati ga u neugasivo kipući kotao, koji je patnja pakla, gdje će biti beskrajno mučen ako se ne popravi. On je također poput lovca na ptice jer privlači svakoga k sebi slatkim riječima i obećanjima, tako da svatko tko dođe k njemu bude uhvaćen prokletstvom i pogibijom te ne može pobjeći od toga. Stoga će ptice pakla uništiti njegove oči tako da nikad neće vidjeti moju slavu već samo vječnu tamu pakla. One će mu odsjeći uši tako da neće čuti riječi iz mojih usta. Ispunit će ga s boli i gorčinom od pete do glave tako da će trpjeti mučenja jednako brojna kao i ljudi koje je odveo u prokletstvo. On je također poput ratnika koji je prvi u svemu zlom, nespreman da ikome oslobodi put već odlučan da svakoga zgazi. Zato će on biti prvi u svakoj muci; njegova patnja će se stalno ponavljati i njegove jadikovke neće imati kraja. No ipak, moja milost je spremna za njega dok god je njegova duša s njegovim tijelom.“ OBJAŠNJENJE Taj je čovjek bio vrlo moćan kralj koji je uvelike mrzio crkvu i svećenstvo te imao mnogo uvredljivih riječi za njih. Prethodno otkrivenje je o njemu, kao i sljedeće. Sin Božji reče: „O, svjetovni viteže, pitaj mudre što se desilo ponosnom Hamanu koji je prezirao moje ljude. Nije li umro sramotno i beščasno? Tako se i ovaj čovjek ruga meni i mojim prijateljima. Kao što ljudi Izraela nisu oplakivali Hamanovu smrt, tako će i on umrijeti najgorčom smrću ako se ne popravi.“. To mu se i dogodilo. Kristove riječi njegovoj nevjesti o tome kako u kući Božjoj treba biti poniznosti, kako takva kuća označava čistoću života, kako kuće i darovi trebaju biti davani samo iz pravedno stečenih dobara te kako vraćati pogrešno stečena dobra. 18. poglavlje „U mojoj kući treba biti sva poniznost, koja je sada potpuno odbačena. Između muškaraca i žena morao bi biti čvrsti zid, jer iako Ja mogu braniti svakoga i držati ih bez zida, ipak zbog opreza i zbog đavlove lukavosti, želim da zid dijeli te dvije kuće za stanovanje. Treba biti čvrst i ne vrlo visok, već umjereno. Prozori trebaju biti vrlo jednostavni i čisti, a krov umjereno visok, tako da se ne može vidjeti ništa što ne pripada poniznosti. Jer oni koji sada kuće za mene su poput zidara koji, kada vlasnik ili gospodar kuće uđe u nju, zgrabe ga za kosu i gaze ga pod svojim nogama; oni podižu prašinu i gaze zlato pod nogama. To je ono što sada mnogi meni čine. Oni sakupljaju nečist, to jest oni grade prolazne i svjetovne stvari prema nebu, ali ne mogu mariti manje za duše koje su dragocjenije nego sve zlato. Ako želim doći k njima kroz moje molitve ili dobre misli, oni me zgrabe za kosu i gaze pod svojim nogama, odnosno vrijeđaju me i smatraju moja djela i moje riječi vrijednima prezira poput nečisti. Sebe smatraju mnogo mudrijima. No ako žele izgraditi stvari za mene i u moju čast, prvo bi trebali izgraditi duše za kraljevstvo nebesko. Onaj tko želi graditi moju kuću najvećom preciznošću, neka vodi brigu da se niti jedan novčić ne da za tu kuću ako nije ispravno i pravedno zarađen. Svakako ima mnogih koji posve dobro znaju da su pogrešno pribavili dobra pa im ipak nije žao zbog toga niti imaju volje za naknadu ili vraćanje ljudima koje su prevarili ili opljačkali, iako bi ih mogli vratiti i tako nadoknaditi nepravdu kad bi htjeli. No kako oni znaju i misle u sebi kako ne mogu zadržati te stvari zauvijek, oni daju dio svojih pogrešno pribavljenih dobara za crkve i samostane kao da me žele umiriti svojim poklonom. No ostala dobra koja su pravilno zarađena oni zadržavaju za svoje potomke. To me uistinu ne veseli. Onaj tko mi želi ugoditi svojim darovima trebao bi prvo imati volju postati bolji i popraviti se, a potom činiti dobra djela koja može. Također bi morao plakati i žaliti zbog svih zlih stvari i djela koja je napravio te potom nadoknaditi ako može; ako ne može, mora imati volju za nadoknađivanjem za sva prijetvorno zarađena dobra. On stoga treba posvetiti veliku pažnju tome da više nikad ne počini takve stvari. No ako nije moguće svakoga kome treba vratiti nezakonito zarađena dobra, onda bi ih on mogao dati Meni, jer Ja mogu isplatiti svakome ono što je njegovo. Ako on to ne može vratiti, ali ima namjeru poniziti se i popraviti preda Mnom sa slomljenim srcem, tada Sam dovoljno bogat kako bih to nadoknaditi svima koji su bili prevareni, bilo u ovom svijetu ili sljedećem koji tek dolazi. Želim ti objasniti značenje ove kuće za koju želim da je izgradiš. To je kuća života u čistoći i Ja, koji sam stvorio sve stvari i kroz koga su sve stvari stvorene i postoje, Ja sam njezin temelj. Postoje četiri zida ove kuće. Prva je moja pravednost, po kojoj ću suditi one koji djeluju neprijateljski prema toj kući. Drugi zid je mudrost kojom ću prosvijetliti graditelje moje kuće kroz moje znanje i razumijevanje. Treći zid je moja snaga, kojoj ću ih ojačati protiv đavlovih iskušenja. Četvrti zid je moja milost, moju prima svatko tko moli za nju. U tom zidu su vrata milosti kroz koja će svatko, tko moli za nju, biti prihvaćen u kuću. Krov ove kuće je ljubav kojom Ja prekrivam grijehe onih koji Me vole tako da im neće biti suđeno za njihove grijehe. Prozor na krovu, pomoću kojeg ulazi sunce, jest promišljanje i razmatranje moje milosti, te kroz toplinu mojeg Božanstva ulazi i dolazi do graditelja kuće. No da zid mora biti čvrst i širok znači da nitko nije sposoban potkopati moje riječi ili ih zbaciti. Da zid mora biti umjerene visine znači da se moja mudrost dijelom može shvatiti i uvidjeti, no nikad potpuno. Jednostavni, no čisti prozori znače da su moje riječi jednostavne, no ipak kroz njih svijetlost božanskog znanja pada na svijet. Umjereno visok krov znači da će moje riječi biti objavljene, ali na razumljiv način tako da se mogu lako shvatiti i razumjeti.“ Riječi našeg Boga i Stvoritelja njegovoj nevjesti o veličanstvenosti njegove snage, mudrosti i krjeposti te o tome kako oni, koje se sad naziva moćnima i mudrima, najviše griješe protiv Njega. 19. poglavlje „Ja sam Stvoritelj nebesa i zemlje. Imam tri osobine: Ja sam najmoćniji, najmudriji i najkrjeposniji. Ja sam naime toliko moćan da Me svi anđeli na Nebu slave, demoni u paklu se ne usude podignuti pogled prema Meni, a svi elementi se pokoravaju mojim zapovijedima. Ja sam također toliko mudar da nitko ne može mjeriti dubinu moje mudrosti niti ju razumjeti, i imam tako velik uvid da znam sve što je bilo i sve što će biti. Ja sam uz to toliko razuman da niti jedan mali crv niti koja druga životinja, koliko god ružno mogla izgledati, nije stvorena bez razloga. Također sam toliko krjepostan da sve dobro teče iz mene kao iz dobrog izvora, i sva slatkoća proizlazi iz mene kao iz dobrog vina. Zato nitko ne može biti tako moćan, mudar niti krjepostan bez mene. I zato moćni ljudi svijeta veoma mnogo griješe protiv mene, jer Ja sam im dao snagu i moć kako bi me mogli hvaliti i slaviti: no oni su čašću nagradili sebe, kao da je imaju od sebe. Ti jadni nesretnici ne shvaćaju svoju vlastitu bespomoćnost: jer da sam Ja na njih poslao i najmanju bolest, oni bi smjesta klonuli i sve bi im postalo bezvrijedno. Pa kako bi se onda oni mogli suprotstaviti mojoj snazi i moći ili vječnim mukama? No čak i više oni, za koje se sada govori da su mudriji ostalih, griješe protiv mene. Jer ja sam im dao umne snage, razumijevanje i mudrosti kako bi me mogli voljeti, no oni ne žele razumjeti ništa drugo osim onog što je za njihovo privremeno dobro i pohlepu. Oni imaju oči na stražnjoj strani svojih glava i gledaju samo na svoje vlastite požude i zadovoljstva te su tako slijepi u služenju meni da ne zahvaljuju Meni, koji Sam im sve dao. Jer nitko, ni dobar ni loš, ne bi mogao razumjeti išta bez mene, iako Ja dopuštam opakima da svoju volju usmjere svojim žudnjama. Štoviše, nitko ne može biti krjepostan bez mene. Zato sada mogu upotrijebiti riječi izreke koju svatko obično navodi: 'Strpljivog čovjeka svatko prezire.' Zbog toga me čovječanstvo sada vidi kao sasvim ludog zbog Moje strpljivosti, i zato Me sada svatko prezire. Ali jao njima, kada Moje vrijeme strpljenja prođe i kada oni budu upoznali moj sud! Oni će tada preda Mnom biti poput blata koje pada u najdublje dubine i ne zaustavlja se dok ne dođe do najnižeg dijela pakla.“ Ugodan razgovor između Djevice Majke i Sina te s nevjestom, i o tome kako bi se nevjesta trebala pripremiti za vjenčanje. 20. poglavlje Majka Božja, Djevica Marija, pojavi se govoreći svojem Sinu: „O, moj Sine, ti si Kralj slave. Ti si gospodar iznad svih gospodara. Ti si stvorio nebo i zemlju i sve stvari u njima. Stoga, neka se svaka Tvoja želja ispuni, neka bude sva Tvoja volja!“ Sin odgovori: „Jedna drevna izreka kaže da ono što netko mlad nauči u svojoj mladosti, čuva za svoju starost. Tako si i ti, moja draga Majko, od svoje mladosti naučila slijediti Moju volju i predati svu svoju volju radi Mene. Zato si napravila dobro kad si rekla: 'Neka mi bude po volji Tvojoj.' Ti si poput dragocjenog zlata koje je stavljeno na tvrdi nakovanj i kovano, jer ti si bila kovana svakom vrstom nevolje, a kroz moju patnju ti si podnijela više boli nego itko ikad prije. Jer kad je Moje srce prepuklo od nasilne boli i gorčine na križu, i tvoje srce je bilo ranjeno kao da bilo ranjeno najoštrijim čelikom, a ti bi dozvolila i da bude rasječeno na komade da je takva bila Moja volja. Zato si dobro napravila kad si rekla: 'Neka bude volja Tvoja.'“ Nakon toga, Djevica Marija reče nevjesti Božjoj: „Nevjesto mojeg Sina, ljubi mojeg Sina jer on voli tebe, i časti njegove svece koji stoje u njegovoj nazočnosti, jer oni su poput bezbrojnih zvijezda čija se svjetlina i blistavost ne mogu usporediti ni s kojim svjetovnim svjetlom. Kao što svijetlost svijeta odudara od tame, još i više svjetlo svetaca odudara od svjetla ovog svijeta. Uistinu, kažem ti da kad bi se sveci mogli vidjeti u njihovoj blistavosti kakvi zaista jesu, nijedno ljudsko oko ne bi moglo počivati na njima ne izgubivši vid i život.“ Nakon toga Sin Božji govoraše svojoj nevjesti i reče: „Moja nevjesto, trebala bi imati četiri osobine: prvo, trebala bi biti spremna za vjenčanje s Mojim Božanstvom u kojem se ne može naći tjelesnih požuda, već samo najslađa duhovna žudnja, ona koja je dolična Bogu da je ima s krjeposnom dušom. Ljubav prema tvojoj djeci, tvojim prijateljima ili tvojim privremenim posjedom ne bi te smjeli odvlačiti od Moje ljubavi. Neka se ne dogodi tebi ono što se dogodilo onim lakomislenim djevicama koje nisu bile spremne kad ih je gospodar htio pozvati na vjenčanje pa zato više nisu bile pozvane. Drugo, trebaš vjerovati mojim riječima, jer Ja sam Istina i iz mojih usta nije nikad izašlo ništa osim istine te nitko u mojim riječima ne može naći ništa osim istine. Ponekad ono što kažem ima neko duhovno značenje, a ponekad mislim izričito ono što riječi kažu pa moje riječi moraju biti shvaćene takve kakve jesu, bez ikakvog tumačenja. Stoga me nitko ne može s pravom optužiti za laganje. Treće, trebaš biti pokorna kako bi napravila pravednu pokoru i popravila se u svim dijelovima tijela kojima si griješila; jer iako Sam milosrdan, neću se suzdržati od pravde. Stoga se pokori s poniznošću i zadovoljstvom onima prema kojima si obvezna pokoravati se, tako da ne činiš čak ni stvari koje izgledaju korisne i razumne za tebe ako su protivne pokornosti. Jer bolje je predati svoju volju radi pokornosti, čak i kad je dobra, te slijediti volju tvojeg nadređenog, sve dotle dok to ne ide protiv spasenja duša ili je na bilo koji drugi način nerazumno. Četvrto, trebaš biti ponizna, jer ti si združena u duhovnom braku. Stoga budi ponizna i skromna pri dolasku tvojeg ženika. Tvoja sluškinja treba biti trezvena i suzdržana, što znači da se tvoje tijelo mora suzdržavati od svih prekomjernih stvari i dobro disciplinirano. Jer ti ćeš postati plodna duhovnim potomstvom za korist i dobro mnogih, baš kao što se izdanak kalemi na suhu stabljiku i učini da stabljika procvjeta; tako ćeš ti kroz Moju milost donijeti nositi plodove i cvjetati. Moja milost će te veseliti i opijati, i cijelo mnoštvo u Raju će se radovati zbog slatkog vina kojeg ću ti Ja dati. Ne smije ti nedostajati povjerenja u moju dobrotu. Uvjeravam te da ćeš se ti, baš kao što su se Zaharija i Elizabeta radovali u svojim dušama neizrecivom radošću zbog obećanja o budućem djetetu, radovati zbog moje milosti koju ti želim dati, a k tome će se i drugi radovat kroz tebe. S njima dvoma, Zaharijom i Elizabetom, razgovarao je anđeo; ali Ja, Bog i Stvoritelj anđela, želim govoriti tebi. Njih dvoje, Zaharija i Elizabeta, rodili su mojeg najdražeg prijatelja Ivana, no želim da mi se mnogo sinova rodi kroz tebe, ne od tijela već od duha. Uistinu, kažem ti, Ivan je bio poput neke cijevi ili cvijeta punog slatkoće i meda, jer nikad nije ništa nečisto ili prekomjerno ušlo u njegova usta i nikad nije primio životne potrepštine više od onoliko koliko je trebao. I sjeme nije nikad izašlo iz njegovog tijela i zato ga se s pravom može zvati anđelom i djevcem radi božanskog života koji je živio.“ Riječi ženika njegovoj nevjesti u kojima je najizvrsnija prispodoba o čarobnjaku, kojom je đavao domišljato označen i opisan. 21. poglavlje Ženik kraljevstva Nebeskog, Isus, govoraše svojoj nevjesti u prispodobi prikazavši primjer neke žabe i reče: 'Bijaše jednom vračar koji je imao najsjajnije zlato. Običan i prijazan čovjek dođe k njemu i poželi kupiti to zlato od njega. Vračar reče tom čovjeku: 'Nećeš dobiti to zlato, osim ako mi ne daš bolje zlato i u većoj količini.' Čovjek reče: 'Imam toliku veliku želju za tvojim zlatom da ću ti radije dati što želiš nego da ga izgubim.' Onda dade vračaru bolje zlato i u većoj količini te primi sjajno zlato od njega i stavi ga u sanduk, misleći kako će sebi od njega napraviti prsten za svoj prst. Nakon kratkog vremena, vračar priđe tom običnom čovjeku i reče: 'Zlato koje si kupio od mene i stavio u svoju kutiju nije zlato, kako si mislio, nego najružnija žaba. Ona je bila čuvana u mojoj škrinji i hranjena mojom hranom. A kako bi ti to provjerio i znao da je to istina, možeš otvoriti sanduk i vidjet ćeš kako će žaba skočiti u moju škrinju gdje se čuvala.' Kad je čovjek htio otvoriti sanduk i provjeriti je li to bila istina, u sanduku se pojavi žaba. Poklopac sanduka bijaše visio na četiri šarke gotovo da su se slomile i otpale. Čim je poklopac sanduka bio otvoren, žaba spazi vračara i skoči u njegov sanduk. Kad sluge i prijatelji tog običnog čovjeka to bijahu vidjeli, rekoše mu: 'Gospodaru, najfinije zlato je u toj žabi, a ako ga želiš, lako možeš doći do njega.' Čovjek im reče: 'Kako ga mogu dobiti?' Oni mu odgovoriše: 'Ako netko uzme oštro i usijano koplje te ga ubode u šuplji dio u žabinim leđima, brzo bi izvadio zlato van. No ako on ne može izvaditi nikakvu šupljinu u žabi, onda bi trebao, s najvećom snagom i naprezanjem, zariti svoje koplje u nju pa ćeš tako dobiti natrag zlato koje si kupio.' Tko je taj vračar ako ne đavao, potičući i savjetujući čovječanstvo na tjelesne požude i počasti, što nije ništa drugo nego ispraznost i uništenje? On obećava da je lažno istinito i čini da istinito izgleda kao da je lažno. On posjeduje to najdragocjenije zlato, što je zapravo duša, koju sam Ja, kroz moju božansku moć, stvorio dragocjenijom od svih zvijezda i planeta. Ja sam je stvorio besmrtnom i neprolaznom i meni dražom od ičega te Sam za nju pripremio mjesto vječnog počinka sa mnom. Kupio sam je od đavla boljim i vrjednijim zlatom kad sam dao svoje vlastito tijelo za nju, čisto od bilo kakvog grijeha, te trpio tako gorku muku da niti jedan od mojih udova nije bio bez boli. Smjestio san otkupljenu dušu u tijelo kao u sanduk, do vremena kad ću ju dovesti u nazočnost moje božanske časti i slave u kraljevstvu nebeskom. Ali sada, otkupljena duša čovjeka postade poput najružnije i bestidne žabe, skačući u svojoj bahatosti i živeći u nečisti kroz svoju putenost. Ona je od mene uzela moje zlato, to jest svu moju pravdu. To je zašto mi đavao može s pravom reći: 'Zlato koje si kupio nije zlato nego žaba, hranjena u škrinji moje požude. Stoga odvoji tijelo od duše i vidjet ćeš da će skočiti ravno u škrinju u kojoj se hranila.' Moj odgovor je ovo: 'Budući da je žabu odvratno gledati, užasno slušati, da je na dodir otrovna te da mi ne donosi nikakvo dobro, nikakvo zadovoljstvo niti utjehu, već samo tebi, u čijoj škrinji je uzgajana, možeš ju imati, budući da je po pravu tvoja. I kada se vrata otvore, to jest kad se duša odvoji od tijela, ona će letjeti ravno k tebi da bi ostala s tobom u svu vječnost.' Takva je duša čovjeka o kojoj ti govorim. Ona je zaista poput najbezvrjednije žabe, pune nečistoće i požude, uzgajane u đavlovoj škrinji. Njenom sanduku, to jest njegovom tijelu, Ja se približavam kako mu dolazi smrt. Sanduk visi na četiri šarke koje će uskoro otpasti, jer njegovo tijelo se podupire na četiri stvari: poimence, na snagu, ljepotu, mudrost i vid, koji su svi sada počeli slabiti i iščezavati za njega. Kad se njegova duša počne odvajati od njegovog tijela, ona smjesta leti k đavlu na čijem mlijeku je uzgojena, to jest na njegovoj požudi, jer je zaboravila moju ljubav radi koje sam preuzeo na sebe patnju i bol koju je ona zaslužila. Ona ne uzvraća ljubavlju na moju ljubav i uskraćuje mi moje vlasništvo na koje imam pravo, jer bi me trebala voljeti više nego ikoga jer sam je otkupio. No ona nalazi veće zadovoljstvo u đavlu. Glas njezine molitve je poput glasa žabe, a njezina pojava je odbojna i odvratna u mojim očima. Njezine uši neće nikad čuti moju radost, a njezina otrovana osjetila neće nikad osjetiti moje Božanstvo. No Ja sam još uvijek milosrdan i ako bi itko dotakao svoju dušu, pa makar je nečista, te ju ispitao kako bi vidio ima li u njoj imalo grižnje savjesti ili dobre volje, i zabio oštro i goruće koplje u svoj um, što znači strah od mojeg teškog suda, onda bi još uvijek mogao naći moju milost ako bi mi se pokorio. A ako u njemu i nema grizodušja i ljubavi, još uvijek ima nade, ako ga netko provode oštrim i gorkim popravljanjem i strogim prekoravanjem. Jer dok god duša živi s tijelom, moja milost je otvorena i spremna za svakoga. Stoga razmotri kako sam Ja umro zbog moje ljubavi, a ipak mi nitko ne uzvraća s ljubavlju, nego Mi čak i oduzimaju ono što po pravu pripada Meni; jer bilo bi uistinu pravedno da ljudi popravljaju svoje živote razmjerno boli i patnji za njihovo otkupljenje. No sada oni žele živjeti još gore, razmjerno gorkoj boli i smrti koje sam trpio kad sam ih otkupljivao; i što im više pokazujem mrskost i ružnoću grijeha, oni još drskije žele griješiti. Gledaj zato i razmatraj kako se ja ne razljutim bez razloga, jer oni su promijenili moju milost u gnjev. Ja sam ih otkupio od grijeha, a oni se još više predaju grijehu. Ali ti, moja nevjesto, daj Mi ono što si Mi obvezana dati, odnosno čuvaj svoju dušu čistom za mene, jer Ja sam umro za tebe kako bi je mogla očuvati čistom za mene.“ Najljepše pitanje Majke za nevjestu, ponizni odgovor nevjesti Majci i Majčin koristan odgovor nevjesti, te o poboljšavanju dobrih ljudi među zlima. 22. poglavlje Majka Božja govoraše nevjesti njezinom Sina, rekavši: „Ti si nevjesta mojeg Sina. Reci mi što ti je na umu i za što moliš.“ Nevjesta odgovori: „Moja Gospo, ti to vrlo dobro znaš, jer znaš sve stvari.“ Onda Sveta Djevica reče: „Iako ja znam sve stvari, voljela bih čuti kako mi govoriš dok oni koji stoje ovdje nazočni slušaju.“ Nevjesta kaže: „Moja Gospo, bojim se dviju stvari: Prvo, radi mojih grijeha, zbog kojih ne plačem niti se popravljam koliko bih htjela. Drugo, žalosna sam jer su neprijatelji tvojeg Sina tako brojni.“ Onda Djevica Marija odgovori: „Za ovo prvo dajem ti tri lijeka: Prvo, promisli o tome kako sve stvari koje imaju duh, kao što su žabe i druge životinje, ponekad imaju nevolje, a ipak njihovi duhovi ne žive vječno već umiru s tijekom. No tvoja duša i svaka ljudska duša živi zauvijek. Drugo, misli o milosti Božjoj, jer nema čovjeka koji je toliko grješan da njegov grijeh nije odmah oprošten, ako samo boli za Božji oprost s namjerom da je popravi i s istinskim kajanjem za svoje prijašnje grijehe. Treće, misli i predočavaj si kako je velika slava duše kada živi zauvijek s Bogom i u Bogu. I za ovo drugo, to kako su neprijatelji Boga tako brojni, dajem ti tri lijeka: Prvo, razmotri kako je tvoj Bog i tvoj i njihov Stvoritelj i sudac nad njima, te da oni nikad neće biti Njegovi suci, iako On sada strpljivo i privremeno podnosi njihovu zlobu. Drugo, razmotri kako su oni sinovi prokletstva i kako će za njih biti teško i nepodnošljivo gorjeti u paklu za cijelu vječnost. Oni su poput najopakijih slugu koji će izgubiti nasljedstvo kraljevstva Nebeskog, dok će sinovi uživati nasljedstvo. No sada ćeš možda reći: 'Ne bi li im tko trebao propovijedati?' Da, svakako bi im se trebalo propovijedati! Razmisli kako se često dobri ljudi nađu među zlima, a kako se sinovi zla ponekad okrenu od dobra, baš kao rastrošni sin koji je zatražio svoj dio nasljedstva od svojeg oca i otišao u udaljeno kraljevstvo te živio zlim životom. No ponekad iz kroz propovijedanje obuzme grižnja savjesti i vraćaju se Ocu, a Njemu su još više dobrodošli kao da nikad nisu bili griješili. Stoga bi se posebice njima trebalo propovijedati, jer iako propovjednik vidi skoro samo zle ljude, on ipak u sebi misli: 'Možda su među njima neki koji će postati sinovi mojeg Gospodina; zato ću propovijedati njima.' Ova vrsta propovjednika primit će najveću nagradu. Treće, razmotri kako je pokvarenima življenje dozvoljeno kao jedna proba za dobro, tako da, ako su ožalošćeni zbog ponašanja pokvarenih, mogu biti nagrađeni plodom strpljivosti, kako ćeš to bolje razumjeti kroz sljedeću prispodobu. Ruža slatko miriši, lijepa je za gledanje, meka na dodir, a ipak raste samo među trnjem koje je oštro na dodir, strašno za gledanje te nema ugodan miris. Slično tome, dobri i pravedni ljudi, iako su blagi u svojoj strpljivosti, divni u svojim vrlinama te slatko mirišu svojim dobrim primjerom, ipak ne mogu biti usavršeni ili iskušani osim među zlima. Ponekad trn štiti ružu kako ne bi bila ubrana prije nego procvjeta; slično tome, zli daju dobrima prigodu i razlog da ne posrnu u grijeh, a katkad su dobri ograničeni njihovom zlobom tako da ne padnu u neskromno veselje ili požudu ili bilo koji drugi grijeh. Vino nikada neće postati dobro ako nije spremljeno kako bi se talog slegnuo, niti će dobar i pravedan zadržati i poboljšati svoje vrline ako nije iskušan napastima i progonima od strane nepravednih. Zato s voljom podnosi neprijatelje moje Sina i upamti da je On njihov sudac, te ih da On, ako pravda traži da ih se sve uništi, može sve istrijebiti u trenutku. Zato ih podnosi dok god ih On podnosi.“ Riječi Krista njegovoj nevjesti o jednom prijetvornom čovjeku, koji se zove neprijatelj Boga, te o njegovom licemjerju i svim njegovim osobinama. 23. poglavlje „Taj čovjek se ljudima pokazuje kao dobro odjeven, snažan i privlačan čovjek, koji je hrabar u bitci svojeg Gospodina, no kad se s njegove glave skine kaciga, on je ružan i odvratan za gledanje te neupotrebljiv za rad. Njegov mozak izgleda ogoljen. Njegove uši su mu na čelu i oči na njegovom vratu. Njegov nos je rascijepljen, a oba obraza upala kao u mrtvog čovjeka. Na desnoj strani, njegova brada i pola njegovih usana su otpali, tako da na desnoj strani nije ostalo ničeg osim grla koje izgleda potpuno nepokriveno. Njegova prsa su puna gmižućih crva, a ruke poput dvije zmije. Najotrovniji škorpion živi u njegovom srcu. Njegova leđa su poput nagorjelog ugljena. Njegova je utroba poput smrdljivog i trulog, nečistog mesa punog gnoja. Njegova su stopala mrtva i beskorisna za hodanje. Reći ću ti što ovo sve označava. Izvana on izgleda tako kao da se odlikuje dobrim navikama, mudrošću i hrabrošću u služenju i slavljenju Mene, no on nipošto nije takav. Jer ako se kaciga makne s njegove glave, odnosno kad bi se ljudima pokazalo kakav je zaista duhovno u svojoj duši, on bi bio ružniji od svih ljudi. Njegov mozak je ogoljen zbog njegovih glupih običaja i nepristojnosti koje jasno pokazuje dobrim ljudima tako da nije vrijedan počasti. Jer da mu se moja mudrost svidjela, on bi shvaćao kako je njegova čast toliko veća nego čast drugih koliko je bolje odjenut u najstrože ponašanje i božanske vrline u usporedbi s drugima. Uši su mu na čelu jer, umjesto da ima poniznost zbog svojeg položaja na kojem je svjetlo drugima kako bi ih učio dobre stvari, on samo želi slušati o svojoj vlastitoj uzvišenosti i slavi pa postaje toliko ponosan da samo želi da ga svi zovu velikim i dobrim. On ima oči na svojem vratu, jer su sve njegove misli okrenute prema sadašnjem umjesto prema vječnom. On misli samo na to kako da ugodi ljudima i o zahtjevima tjelesnih potreba, ali ne kako može obradovati Mene i koristiti dušama. Njegov je nos rascijepljen jer je izgubio sve razumno rasuđivanje gdje bi mogao vidjeti i razlikovati grijeh i krjepost, svjetovna i vječna bogatstva, kratka zadovoljstva svijeta i vječna zadovoljstva. Njegovi su obrazi upali, što znači da je sve štovanje koje bi morao imati prema Meni, s ljepotom krjeposti kojom bi Mene mogao obradovati, potpuno mrtvo za služenje Meni: jer on se srami griješiti pred ljudima ali ne preda Mnom. Jedan dio njegove jagodične kosti i usana je otpao tako da ništa nije ostalo osim njegovog grla, jer je imitiranje mojeg djelovanja i propovijedanje mojih riječi, dodano božanskoj i vatrenoj molitvi, potpuno otpalo od njega tako da ništa nije ostalo osim njegovog proždrljivog grla. Ali imitirati pokvarene i biti umiješan u svjetovne poslove njemu izgleda zdravo i lijepo. Njegova prsa su puna crva, jer u njegovim prsima, gdje bi trebalo biti prisjećanje na moju patnju te misli i razmatranja mojih djela i zapovjedi, nalazi se samo briga i misli za stvari od ovoga svijeta, koji su poput crva koji proždiru njegovu savjest tako da on ne misli ni o duhovnim niti o božanskim stvarima. U njegovom srcu, gdje bih Ja volio obitavati i gdje bi trebala biti Moja ljubav, sada sjedi najgori škorpion s oštrim repom i s primamljivim licem i jezikom; jer ugodne i razborite riječi izlaze iz njegovih usta, ali njegovo srce je puno nepravde i prevare, jer on ne brine ako crkva koju on nadgleda bude uništena, dok god on može ostvarivati svoju volju. Njegove ruke su poput dviju zmija, jer u svojoj zlobi on pruža svoje ruke prema prostodušnim i zove ih jednostavno k sebi, ali, čim dobije prikladnu prigodu, on ih neumoljivo pušta pasti. Poput zmije, on se smota u prsten, jer skriva svoju zlobu i nepravednost, tako da jedva itko može shvatiti njegove izdajničke planove. U Mojim očima on je poput najopakije zmije, jer kao što je zmija gnjusnija nego ijedna druga životinja, tako je i on ružniji u Mojim očima nego ijedan drugi čovjek, jer on ne računa na Moju pravdu i smatra da sam poput čovjeka koji ne želi pravedno suditi. Njegova su leđa poput ugljena, a trebala bi biti poput slonovače jer bi njegova djela trebala biti moćnija i čišća od drugih kako bi mogao bolje nositi slabe kroz svoju strpljivost i svoj primjer dobrog života. No on je sada poput ugljena, jer je previše nestrpljiv da bi mogao podnijeti jednu riječ u moju čast osim ako od toga nema koristi. Pa ipak on svijetu izgleda moćno. Stoga, kad on misli da stoji, past će, jer je za Mene i moje svece odvratan i beživotan poput ugljena. Njegova utroba zaudara jer Meni njegove misli i žudnje zaudaraju poput trulog mesa zadahom kojeg nitko ne može podnijeti. Niti jedan od Mojih svetaca ga ne podnosi, no svi okreću lice od njega i traže sud za njega. Njegova stopala su mrtva. Njegova dva stopala su dva naloga za njega preda Mnom, a to je njegova volja da se popravi zbog grijeha koje je napravio i njegova volja da čini dobra djela. No ta su stopala potpuno mrtva u njemu, jer je srž ljubavi u njemu potrošena i ništa nije ostalo u njemu osim otvrdnulih kostiju. I on tako stoji preda Mnom. Pa ipak, dok god je duša s tijelom, on može pronaći moju milost.“ OBJAŠNJENJE Sveti Lovro se pojavio preda mnom i rekao: „Kad sam ja bio na svijetu, imao sam tri stvari: svoju čistoću, milost za mojeg susjeda i Božju ljubav. Stoga sam vatreno propovijedao riječ Božju, mudro raspodjeljivao dobra Crkve i s radošću trpio pokoru, vatru i smrt. Ali ovaj biskup podnosi i pravi se da ne primjećuje neumjerenost svećenstva te darežljivo raspodjeljuje dobra Crkve bogatima i pokazuje ljubav samo prema sebi i svojim vlastitim prijateljima. Zato mu ja proglašavam da se najlakši oblak upravo uzdigao prema nebesima, dok crni dim ga je prekrio tako da ga mnogi ne mogu vidjeti. Taj je oblak molitva Majke Božje za Svetu Crkvu. Plamen pohlepe, bezbožnosti i nepravednosti tako ga je pomračio da milost Majke Božje ne može lako ulaziti u srca nesretnih. Stoga neka se biskup brzo obrati u božansku ljubav ispravivši sebe i sebi podređene, koreći ih svojim dobrim primjerom i riječju te ih vodeći u bolji život. Ako ne bude tako, on će osjetiti ruku suca koja je njegova osveta i pravda, a njegova će crkva biti očišćena vatrom i mačem te pogođena pljačkom i jadom tako da će trebati dugo vrijeme dok je itko ne utješi.“ Riječi Boga Oca pred vojskom Kraljevstva nebeskog te odgovor Sina i Majke Ocu na pitanje o milost za kći, to jest za Crkvu. 24. poglavlje Bog Otac govoraše dok je cijela vojska nebeska slušala, i reče: „Pred svima vama, žalim se što je moja kći predana jednom čovjeku koji ju muči vrlo mnogo i bez mjere, lomeći njezina stopala u kladama tako teško da je sva moždina izašla iz njezinih stopala.“ Sin mu odgovori: „Oče, ona je ta koju Sam otkupio svojom krvlju i uzeo je sebi za ženu, a sada je tako okrutno zlostavljana.“ Onda govoraše Majka Božja i reče: „Ti si moj Bog i moj Gospodin, a u mojem tijelu nalazi su se udovi tvojeg blagoslovljenog Sina, tko je Tvoj istinski Sin i moj istinski Sin. Na zemlji Tebi ništa nisam odbila. Imaj milosti prema tvojoj kćeri radi mojih molitvi.“ Nakon toga govorahu anđeli, rekavši: „Ti si naš Gospodin i Stvoritelj; u Tebi mi posjedujemo svaku dobru stvar i ne trebamo ništa doli Tebe. Mi smo se svi radovali kada Si objelodanio tvoju nevjestu, ali sada smo s pravom žalosni jer je ona predana u ruke najgorem čovjeku koji ju vrijeđa svim vrstama izrugivanja i zlostavljanja. Imaj milosrđa prema njoj radi Tvojeg velikog milosrđa, jer njezino je milosrđe veliko, a nema nikoga drugoga tko bi je utješio i spasio osim tebe, Gospodine, Bože Svemogući.“ Potom Bog Otac odgovori Sinu, rekavši: „O moj Sine, Tvoje tugovanje je Moje tugovanje, Tvoja riječ je Moja riječ, Tvoja djela Moja djela. Ti si u Meni i Ja sam u Tebi nerazdvojivo. Bit će volja Tvoja!“ Nakon toga On reče Majci Sina: „Kako me nisi ni u čemu odbila na zemlji, neću ti odbiti ništa na nebu i tvoja će se volja ispuniti.“ Tada On reče anđelima: „Vi ste moji prijatelji, a vatra vaše ljubavi gori u mojem srcu. Zato ću radi vaših molitvi imati milosti prema mojoj kćeri.“ Riječi Stvoritelja njegovog nevjesti o tome kako Njegova pravda podnosi zle ljude zbog jednog trostrukog razlog i kako Njegova milost štedi zlo zbog trostrukog razloga. 25. poglavlje „Ja sam Stvoritelj nebesa i zemlje. Čudila si se, moja nevjesto, zašto Sam tako strpljiv sa zlima. To je zato što sam milosrdan: jer Moja pravda ih podnosi i pošteđuje zbog trostrukog razloga i moje ih milosrđe pošteđuje zbog trostrukog razloga. Prvo, moja ih pravda podnosi tako da se njihovo vrijeme može dovršiti. To je kao kad bi se nekog pravednog kralja moglo pitati, ako drži nekoga utamničenog, zašto ne odluči da se nad njim izvrši smrtna kazna, a on odgovori: 'Zato što još nije vrijeme za istragu suda gdje ju se može čuti jer bi oni koji čuju tako mogli biti upozoreni.' Tako Ja podnosim zle sve dok ne dođe vrijeme da njihovu zloću svi upoznaju. Zar Ja nisam prorokovao Šaulovo odbijanje, da će biti protjeran iz svojeg kraljevstva te zbačen s prijestolja znatno prije nego što je to postalo poznato ljudima? A podnosio sam ga dugo vrijeme tako da se njegova zloba pokazala i dokazala drugima. Drugo, zbog malog broja dobrih djela koja zli naprave da koja bi trebali biti nagrađeni čak i do zadnjeg novčića, ni najmanje dobro koje su napravili za mene ne smije ostati nenagrađeno; ovdje će primiti svoju plaću za dobro koje su napravili. Treće, kako bi se otkrila Božja slava i strpljivost. Zbog tog sam razloga podnosio Pilata, Heroda i Judu, iako su oni bili zli i prokleti. I ako se itko pita zašto podnosim ovu ili takve osobe, neka se obazre na Judu i Pilata. Moje milosrđe također pošteđuje zle zbog trostrukog razloga: prvo, zbog Moje velike ljubavi, jer će njihova vječna muka biti duga. Radi tog razloga, zbog moje velike ljubavi, podnosim ih do zadnjeg trenutka, tako da će njihova muka biti odgođena za dugo produženje vremena ovdje na svijetu. Drugo, to je tako da bi njihovu narav potrošio grijeh, jer grijeh troši ljudsku narav, a oni bi oni doživjeli tjelesnu smrt mnogo gorče da je njihova narav zdravija i jača. Jer zdrava narav umire dužom i gorčom smrću. Treće, radi poboljšanja i snage dobrih i pravednih ljudi te obraćenja nekih od zlih. Jer kad dobre i pravedne ljude muče zli, to koristi dobrima i pravednima jer im pomaže da se suzdrže od grijeha odnosno da zavrijede veću zaslugu. Slično tome, zli ponekad žive za dobro drugih zlih osoba. Jer kada zli odražavaju pad, pokvarenost i gnjusna djela nekih ljudi, oni misle u sebi i kažu: 'Što nam dobroga čini slijediti ih ili živjeti poput njih? Dok god je naš Gospodin tako strpljiv, bolje nam je pokajati se.' I na taj način oni Mi se ponekad vrate, jer se boje činiti stvari koje su ovi zli ljudi činili, a njihova savjest im govori kako ne bi trebali činiti te stvari. Zato je rečeno da ako je nekoga ubo škorpion, može biti izliječen pomazanjem uljem u kojem je uginula druga životinja. Na isti način, ponekad je neka zla osoba, koja vidi drugu osobu, koja je također zla, kako pada i zadržava svoju nepravednost i taštinu, pogođena kajanjem za svoje grijehe i izliječena milosrđem i milošću Boga.

 

⇦   ⇧   ⇨